Gazpacho - španjolski
Gazpacho je savršena ljetna juha, jednostavno jelo koje možete pripremiti i nekoliko sati prije i dobro ohladiti. Osim što je zanimljivo predjelo, možete ga posluživati i kao amuse bouche, snack ili – uz dodatak kruha ili možda posut prženim očišćenim škampima – kao lagano glavno jelo.
Lijepo je poslužiti ga i u prozirnoj zdjelici ili čaši te posuti svježim listovima bosiljka i pinjolima, uz dodatak kockica leda. U vodu za kockice leda možete staviti listove bosiljka i tako je zamrznuti.
Ovaj recept potječe iz Španjolske (to valjda već svi znaju), od moje prijateljice, i u originalu sadrži i luk i češnjak koji ja osobno izostavljam. Svejedno je koji se luk uzima iako meni osobno onaj ljubičasti ima najbolji okus kad ga se kombinira s rajčicom.
Rajčice moraju biti što zrelije jer će tako biti i gazpacho aromatičniji. Ja sam uspjela na tržnici uloviti jako zrela Srca bikovlja te smućkati gazpacho koji je nestao u trenu.
Potrebno je:
4 zrele rajčice
pola velikog ili dva mala krastavca
1 paprika (ili manje)
1 ljubičasti luk
4 žlice maslinovog ulja
sok 1 limuna
(po želji: naribana korica limuna iz organskog uzgoja)
2 žličice soli
papar
1-2 čaše vode
po želji: čili papričica
Priprema:
1. Rajčice raspoloviti i posoliti te nakon minutu-dvije usitniti mikserom.
2. Dodati oguljeni i grubo narezani krastavac (ukloniti sjemenke ako su velike), narezanu papriku bez sjemenki i ostale sastojke te dobro usitniti u mikseru. Ako se rajčice teže usitnjavaju, slobodno odmah u početku dodati malo vode.
3. Staviti u hladnjak i poslužiti potpuno ohlađeno.
U slast!
p.s. bit će recept i za portugalce. Nadam se samo da ova objava ne znači predviđanje pobjede za Španjolsku. Jer ja navijam za Portugal. A vi?
27.06.2012. u 19:04 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh
Delikatese ususret današnjem nogometnom polufinalu
Fotografija br. 1 (broj 2 malo kasnije)
Za koga vi navijate?
27.06.2012. u 12:16 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
Torta, fondant, djeca...ma jedna najobičnija svakodnevna priča u 5 do 12
Nekad se igrom slučaja ipak ne stigne sve napraviti kako se planiralo. Tako je bilo i s tortom za rođendansko slavlje mojeg sina.
Trčiš okolo, funkcioniraš na autopilotu, kraj je školske godine (svaka mama školaraca zna o čemu pričam), peku se kolači i mafini za školu i tek se u petak navečer krene raditi tortu. Pa shvatim da umjesto 150 g badema imam samo 50g. Razmišljam kako da improviziram i s time, otvorim i shvatim da su i tih 50 pojeli moljci.
Ništa, pada odluka napraviti drugu tortu, onu s puno jaja - Savršenu tortu. Počnem i shvatim da mi za čokoladnu ganache kremu nedostaje pravo slatko vrhnje. Petak je i trgovine su se zatvorile već prije tri sata. Nema veze, mora biti dobro i ono za kavu.
Priča nikad ne bi bila gotova da nabrojim zašto je to bio jedan od onih dana, onaj kada iz kuhanja ispadne katastrofa, kada nam sve ispada iz ruku (meni barem, a vama?) i kada je možda najbolje reći: odustajem za danas!
Obično torte (iz nekog čudnog razloga) dovršavam oko 1, 2 iza ponoći i bila sam spremna učiniti to i ovaj put. Ali kako se radilo o fondanu (šećernoj masi) koju nikako nisam željela upropastiti po prvi sam put rekla da idem u krevet (sunce i dvije čaše pjenušca na školskoj zabavi su pridodale umoru) i da će torta NEKAKO morati biti gotova slijedeći dan. Pišem nekako jer se na rođendan trebalo krenuti skup s tortom točno u podne (12 h). Procijenila sam da će mi za sve trebati oko 3 sata i marljivo ujutro krenula s poslom. Kud i kako je vrijeme proletjelo, nije mi jasno.
Ali na kraju sam morala uposliti djecu da miješaju te bojaju šećernu masu za cestu, kotače i auto koji je morao biti na torti. Mališan je vrlo vješt u modeliranju ali s izgledom formule nikako nije bio zadovoljan i raspoloženje je krenulo krivim tokom pa sam pozvala u pomoć i tatu koji je dovršio auto. Torta je bila gotova točno u 5 (pet) do 12 (dvanaest) ali su svi bili zadovoljni (osim mene jer sam imala samo pogrešnu zelenu boju kod kuće 
)
24.06.2012. u 16:04 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh
Ledeni zalogaj od lubenice i bazge
Granita od lubenice i bazge
Po ovim vrućinama sladoleda, granite ili sorbeta nikad dosta!
Lubenica je ukusna kad je hladna a još ukusnija ako ju se pripremi kao granitu. O graniti možete više pročitati ovdje i isprobati odličnu sicilijansku granitu od kave (meni možda i najomiljeniju 
).
Na kilu lubenice (bez kore) staviti oko 100 grama šećera i oko 1 dl sirupa od bazge. Očistiti lubenicu od sjemenki, usitniti mikserom i dodati ostale sastojke te staviti u zamrzivač.
Staviti u zamrzivač i nakon nekoliko sati kratko izvaditi i dobro promiješati vilicom. Ponoviti postupak još jednom ili dva puta te pustiti da se potpuno zamrzne.
22.06.2012. u 12:00 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh
Crno bijeli...kolač
Prije neki dan sam na fejsu vidjela fotografiju crno bijelog kolača s oreo keksom na vrhu. Izgledao je tako dobro da sam odlučila tražiti recept. Odgovora (s ove FB stranice) nije bilo i trebalo se nekako snaći ako sam željela ovaj čokoladasti kolač. Moglo se tu raditi i o nekoj ganache mješavini ali kako je na dnu bio keks nekako mi se činilo vjerojatnijim da je to crno bijeli cheesecake. I tako sam se bacila na eksperimentiranje. Koje je pak rezultiralo najboljim kolačem od krem sira koji sam ikada pojela!
Sastojci:
450-470 g svježeg sira Philadelphia ili abc krem sira
250 g običnog svježeg sira
250 g kiselog vrhnja (i ovo se može zamijeniti sirom)
240 g šećera
3-4 žlice jake kave (svježe skuhane, ne u prahu)
40 g kakao praha
4 jaja
vanilija ili 10-20 g vanilij šećera (onog pravog)
za dno kolača:
250-300 g oreo ili sličnih keksiju s velikom količinom kakaa **
oko 70 g otopljenog maslaca
za posluživanje – desetak komada keksa.
**
naravno da se može uzeti i druge kekse ali ovi imaju bas odličan okus po kakau. Kako su se djeca počastila keksima prije nego sam stigla reagirati (i prije večere) i kako sam koristila kalup većeg promjera, keksa mi je odjednom bilo premalo. A i mi volimo malo više podloge na ovakvim kolačima pa sam se morala drugačije snaći. Odnosno napravila sam sama još tijesta, od brašna, kakao praha, maslaca i šećera (od svega po oko šalicu, pola šalice kakao praha plus malo soli) te jednog jajeta . Pomiješala tijesto s pripremljenom oreo smjesom (kako je niže objašnjeno) te njime obložila kalup i tijesto probola na par mjesta vilicom te ispekla oko 10 minuta u pećnici. Stavila da se ohladi te nastavila s pripremom kao što je ispod navedeno.
Priprema:
1. Zagrijati pećnicu na 160-170” C. Odabrala sam ovaj put nižu temperaturu od uobičajene kako se kolač u sredini ne bi previše napuhao i popucao. Namazati maslacem kalup za tortu.
2. U mikseru (blenderu) izmrviti kekse (prije toga ostrugati kremu, to se može kasnije dodati u kremu od sira) i dodati rastopljeni maslac te dobro promiješati kako bi se napravilo tijesto. Može se pripremiti i tijesto kao što je navedeno gore pod **. Tijestom se obloži dno ili tko voli (ja volim) može obložiti i rub kalupa. Ako ste dno pekli, ostaviti neka se ohladi.
3. Promiješati dobro sir i vrhnje dok smjesa ne postane jako kremasta. Dodati šećer i jaja, jedno po jedno te ih pažljivo umiješati. Ne miješati predugo i prejako da smjesa ne postane prerijetka.
4. Pola smjese uliti na dno, u kalupu. U drugu polovicu dodati kavu u kojoj ste prethodno rastopili kakao prah (40 g). Preliti ovaj ostatak smjese, tamni, na bijeli i poravnati. Peći oko 1 sat i 20 minuta. Ovisno o veličini kalupa koji koristite odnosno visini tijesta, potrebno je ipak nakon kojih 1 sat provjeriti sredinu kolača. Naravno, uz oprezno otvaranje vrata od pećnice. Iako na ovoj temperaturi kolač ne bi smio previše potamniti niti zagorjeti, prekrijte ga alu folijom ako počinje na vrhu biti prepečen. Kolač je gotov kad je sa strane fino pečen a u sredini ipak malo pudingast.
5. Ohladiti i staviti na nekoliko sati u hladnjak kako bi se smjesa dobro stisnula. Mi smo pojeli dio još dok je bio vruć ali hladan je bio puno puno bolji! Čekanje se u svakom slučaju isplati.
6. Na vrh svakog komada ili šnite postaviti još po jedan oreo keks.
7. Dobar trik za rezanje ovakvog kolača je da se uroni nož u vruću vodu i obriše pa tek onda s njim reže kako bi rubovi odrezanog bili što ravniji.
Ovo je definitivno bilo jako ukusno eksperimentiranje i sigurno ću ga uskoro ponovno raditi.
U slast!
14.06.2012. u 11:15 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh
Egzotika nova
nastavak prošlog posta o tržnici Naschmarkt u Beču.
13.06.2012. u 13:28 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
Egzotika
Malo egzotike s tržnice Naschmarkt u Beču.
12.06.2012. u 12:30 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh
Potrošač je itekako važan...
Danas nema slike, ima samo tona. Pretprošli post je otrpio razmišljanja na temu nebrendiranja hrvatskih prehrambenih proizvoda a danas ću se dotaknuti jedne strane firme koja itekako ima razvijen brand.
Radi se o nizozemskom proizvođaču PRINCES FOODS (B.V. & PRINCES MC FOODS EUROPE, Boompjes 40, 3011 XB Rotterdam, The Netherlands, www.princes.eu). Na policama ovdašnjih (austrijskih) a možda i hrvatskih trgovina se najčešće vide njihove konzerve linije Vier Diamanten odnosno četiri dijamanta s tunjevinom pripremljenom na razne načine. Tunjevinu obožavam i u nedostatku svježe često ubacim koju konzervu ili staklenku u umak za špagete ili slično.
Također, kao mnogi moje generacije, imam slabost na sardine, skuše s povrćem i slično. Iz konzerve naravno. Znam znam, nije najzdravije ali uz zdravu hranu svaki dan je dopušteno i koji puta zgriješiti.
Tako sam se prije nekoliko sam mjeseci jako razveselila kad sam u trgovinama ugledala šarene i prekrasno dizajnirane kutije gore navedene firme a koje su sadržavale nove okuse: pripremnjeno na Meksički, Tajlandski, Indijski i Francuski način (za gramatičke čistunce: to je prijevod originalnog naslova 
). Bilo ih je još ali nisam probala. Uglavnom neću sad tu duljiti... to je bilo toliko odvratno i toliko je smrdilo da sam samo kod jedne konzerve uspjela kušano i progutati. Ostalo sam ispljunula i uglavnom sve četiri konzerve su završile u smeću. To se nije dalo jesti. Grozno. I sad mi pozli kad se sjetim. Bilo je očito da je proizvod nov i da je mogla biti pokvarena samo jedna ali ne i sve četiri konzerve.
Kada sam (to se odvijalo u nekoliko dana) na kraju bacila i zadnju konzervu, odlučila sam se na nešto što inače ne radim. Kao što se nikada ne žalim u restoranu (osim ako stalan gost pa im želim dobro) nego radije ne dođem više nikada tako nemam ni običaja slati pisma žaleći se na neki proizvod. Čak i ako je pokvaren, obično bacim i ne šaljem natrag na adresu tvornice kao što se često nudi na pakovanju.
Dakle poslala sam proizvođaču pismo. Napisala sve kako je bilo i dodala da vjerujem da jako paze na kvalitetu proizvoda ali da se možda dogodila pogreška te da gotov proizvod više nije otvaran i nije kontrolirano kakav okus ima nakon što su sastojci odstajali unutar zatvorene konzerve.
Dobila sam odgovor od neke menađerice koji kopiram ovdje:
Herzlichen Dank für Ihr Anschreiben bezüglich Ihrer Beschwerde über Vier Diamanten ´Country Range´.
Wir bedauern sehr zu hören, dass Sie mit unserem Produkt nicht zufrieden sind.
Princes Foods B.V. engagiert sich sehr, um Ihren Kunden hochwertige Produkte zu liefern. Wir sind sehr gewissenhaft und stellen sicher, dass nur die besten Zutaten verarbeitet werden. Der komplette Produktionszyklus unserer Produkte unterliegt strengen Qualitätskontrollen. Desweiteren überwacht und kontrolliert unsere Abteilung Qualitätssicherheit ständig die Endprodukte, um sicherzustellen, dass unsere strengen Vorgaben eingehalten werden.
Wir legen Wert auf Ihre Reaktion und werden dafür sorgen, dass Ihre Anmerkungen an unsere Marketing- und Produktentwicklungsabteilungen weitergeleitet werden. Diese Abteilungen kümmern sich um das Entwickeln neuer Produkte und sind stets bemüht, das bestehende Assortiment zu verbessern.
Wir wertschätzen die Meinung aller unserer Kunden sehr, vor allem in Bezug auf die Qualität unserer Produkte. Wir legen großen Wert auf Feedback unserer Kunden und überprüfen und überarbeiten ständig unsere Prozesse, um die Qualität unserer Produkte kontinuierlich steigern zu können.
Im Namen von Princes Foods B.V. möchte ich mich hiermit für jegliche Unannehmlichkeiten entschuldigen. Wir hoffen, dass Sie auch weiterhin zufriedener Kunde bleiben.
Mit freundlichen Grüßen,
Za vas koji ne govorite njemački ukratko: gospođa se ispričala, napisala da imaju stroge kontrole kvalitete i da uopće jako paze na cijeli proces proizvodnje kako bi odgovarali njihovim strogim kriterijima. Također im je eto moja reakcija jako važna i pismo će se proslijediti na odjel marketinga i razvoja proizvoda jer ti su odjeli zaduženi za razvoj novih proizvoda i stalno se trude da već postojeći asortiman poboljšaju. Važno im je i mišljenje kupaca blabla....tu je naveliko i naširoko na pet načina jako pristojno rečeno ono što sam gore već prevela. Ok, vjerujem da im je bilo neugodno i ispričala se gospođa za neugodnosti, u ime firme. I nadaju se da ću ostati i dalje zadovoljan kupac.
Lijepo. Vjerojatno šalju slična pisma svima ali svejedno zvuči kao jedna i više nego pristojna i iskrena isprika. Nemam ego kojem su potrebne isprike i ljubimruke pisma ali mi je bilo drago da su uopće reagirali. Također moram priznati da nisam očekivala ništa više. Pristali su kasnije i na objavu prijepiske. Ja sam ustvari namjeravala objaviti ovo njihovo pismo kao vrlo svjetli primjer koji još nisam doživjela.
No to nije sve. Zadnjih sam tjedan dva slučajno primjetila da ove serije više nema na policama i počela sam provjeravati po svim trgovinama u kvartu. NEMA. Ne znam radi li se o slučajnosti pa ću provjeriti i veće trgovine kako bih bila sigurna u ono što sumnjam. Odnosno - da je proizvođač povukao čitavu seriju iz prodaje.
Ono čemu se nadam da će uskoro uslijediti je - ista linija proizvoda (u istim lijepim kutijicama molim
) odnosno okusa s jako poboljšanim okusom. Nije mi ni sad jasno kako se tako velikoj firmi mogla potkrasti takva greška ali očito griješe i najveći i najbolji. A pogrešku su u stanju priznati isto samo - oni VELIKI. Pohvalno.Imate li i vi slabost na konzerve ribe? Koje biste mogli preporučiti a koje ne?
I zanima me jeste li ikada napisali ovakvo pismo žalbe nekom proizvođaču i zašto? (nadam se da nisam jedina
)09.06.2012. u 18:24 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh
SORBET ili GRANITA od Manga i rabarbare
Vrijeme je da se zaokruži rabarbarska sezona, uz zadnje primjerke ovog zanimljivog povrća. Ja sam to učinila u kombinaciji s mangom te napravila osvježavajući sorbet lijepe boje.
O sorbetu i graniti sam pisala i ovdje ako nekoga zanima razlika, a o rabarbari ovdje.
Potrebno:
250 g rabarbare
100 g šećera (ili više ako vam je prekiselo)
1-2 ploda manga
naribana korica limuna (organski uzgoj)
oko 2 dl vode
po želji:
bjelanjak istučen u snijeg s malo šećera u prahu za mekši sorbet.
Za posluživanje poslužiti s komadićima manga ili nekog drugog voća.
Priprema:
1. Rabarbaru narezati na komadiće, dodati vodu i šećer i kuhati na srednje jakoj vatri dok se rabarbara ne počne raspadati odnosno bude kuhana.n Malo ohladiti.
2. Mango oguliti i narezati na komadiće pa zajedno s rabarbarom usitniti mikserom ili u blenderu. Dodati naribanu koricu limuna iz organskog uzgoja. Tko želi može dodati i sok limuna ali u tom slučaju provjeriti slatkoću odnosno kiselost i dodati još malo vode.
3. Tko želi bolju konzistenciju sorbeta, neka istuče dobro bjelanjak s malo šećera u prahu i doda u gotovu masu.
4. Sorbet staviti u zamrzivač. Promiješati nakon sat vremena i ostaviti da se dobro zamrzne. Tko želi granitu, koja je djeci – barem mojoj – privlačnija, neka svako malo malo promiješa i vrati u zamrzivač.
5. Poslužiti po želji s komadićima manga ili nekog drugog voća. Odlično je i preliveno vodkom ali to je onda varijanta za odrasle.
U slast!
p.s. veselilo bi me ako biste komentirali (ako još niste) moj prošli post o brendiranju hrane.
05.06.2012. u 12:18 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh
