Crno bijeli...kolač
Prije neki dan sam na fejsu vidjela fotografiju crno bijelog kolača s oreo keksom na vrhu. Izgledao je tako dobro da sam odlučila tražiti recept. Odgovora (s ove FB stranice) nije bilo i trebalo se nekako snaći ako sam željela ovaj čokoladasti kolač. Moglo se tu raditi i o nekoj ganache mješavini ali kako je na dnu bio keks nekako mi se činilo vjerojatnijim da je to crno bijeli cheesecake. I tako sam se bacila na eksperimentiranje. Koje je pak rezultiralo najboljim kolačem od krem sira koji sam ikada pojela!
Sastojci:
450-470 g svježeg sira Philadelphia ili abc krem sira
250 g običnog svježeg sira
250 g kiselog vrhnja (i ovo se može zamijeniti sirom)
240 g šećera
3-4 žlice jake kave (svježe skuhane, ne u prahu)
40 g kakao praha
4 jaja
vanilija ili 10-20 g vanilij šećera (onog pravog)
za dno kolača:
250-300 g oreo ili sličnih keksiju s velikom količinom kakaa **
oko 70 g otopljenog maslaca
za posluživanje – desetak komada keksa.
**
naravno da se može uzeti i druge kekse ali ovi imaju bas odličan okus po kakau. Kako su se djeca počastila keksima prije nego sam stigla reagirati (i prije večere) i kako sam koristila kalup većeg promjera, keksa mi je odjednom bilo premalo. A i mi volimo malo više podloge na ovakvim kolačima pa sam se morala drugačije snaći. Odnosno napravila sam sama još tijesta, od brašna, kakao praha, maslaca i šećera (od svega po oko šalicu, pola šalice kakao praha plus malo soli) te jednog jajeta . Pomiješala tijesto s pripremljenom oreo smjesom (kako je niže objašnjeno) te njime obložila kalup i tijesto probola na par mjesta vilicom te ispekla oko 10 minuta u pećnici. Stavila da se ohladi te nastavila s pripremom kao što je ispod navedeno.
Priprema:
1. Zagrijati pećnicu na 160-170” C. Odabrala sam ovaj put nižu temperaturu od uobičajene kako se kolač u sredini ne bi previše napuhao i popucao. Namazati maslacem kalup za tortu.
2. U mikseru (blenderu) izmrviti kekse (prije toga ostrugati kremu, to se može kasnije dodati u kremu od sira) i dodati rastopljeni maslac te dobro promiješati kako bi se napravilo tijesto. Može se pripremiti i tijesto kao što je navedeno gore pod **. Tijestom se obloži dno ili tko voli (ja volim) može obložiti i rub kalupa. Ako ste dno pekli, ostaviti neka se ohladi.
3. Promiješati dobro sir i vrhnje dok smjesa ne postane jako kremasta. Dodati šećer i jaja, jedno po jedno te ih pažljivo umiješati. Ne miješati predugo i prejako da smjesa ne postane prerijetka.
4. Pola smjese uliti na dno, u kalupu. U drugu polovicu dodati kavu u kojoj ste prethodno rastopili kakao prah (40 g). Preliti ovaj ostatak smjese, tamni, na bijeli i poravnati. Peći oko 1 sat i 20 minuta. Ovisno o veličini kalupa koji koristite odnosno visini tijesta, potrebno je ipak nakon kojih 1 sat provjeriti sredinu kolača. Naravno, uz oprezno otvaranje vrata od pećnice. Iako na ovoj temperaturi kolač ne bi smio previše potamniti niti zagorjeti, prekrijte ga alu folijom ako počinje na vrhu biti prepečen. Kolač je gotov kad je sa strane fino pečen a u sredini ipak malo pudingast.
5. Ohladiti i staviti na nekoliko sati u hladnjak kako bi se smjesa dobro stisnula. Mi smo pojeli dio još dok je bio vruć ali hladan je bio puno puno bolji! Čekanje se u svakom slučaju isplati.
6. Na vrh svakog komada ili šnite postaviti još po jedan oreo keks.
7. Dobar trik za rezanje ovakvog kolača je da se uroni nož u vruću vodu i obriše pa tek onda s njim reže kako bi rubovi odrezanog bili što ravniji.
Ovo je definitivno bilo jako ukusno eksperimentiranje i sigurno ću ga uskoro ponovno raditi.
U slast!
14.06.2012. u 11:15 sati |
13 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
lipanj, 2012 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
