Riblji zalogajčić iliti Fish and Chips
Kako vam se sviđa ime Srdela Snack? I čemu ovo snack? Zar nemamo boljih, domaćih imena?
Ne znam kako se poslužuje taj snek ali mi se čini da se baš i nije ustalio i probio. Kako su englezi iz svojih masnih riba umotanih u novinski papir, zvanih Fish and Chips odnosno riba s krumpirićima (pomfritom) uspjeli napraviti brand? Kako to da se u Beču u svakom drugom restoranu uz ostalu ribu nudi: riba na Serbische način a za naš se riblji snek-zalogajčić nije čulo dalje od metropole? Metropole jedne mediteranske zemlje duuuuuuuuugačke obale s puuuuuuuuno otoka i otočića?
Nema ništa Dalmatinische ili slično.
Nema brenda.
Nema ni zagorskih štrukli ni kulena.....
MI NEMAMO NIKAKAV BREND vezan uz hranu! (neka mi nitko ne spominje vrećicu plave boje, punu nezdravih E621...glutamata. To ne kupuje nitko osim onih koji su uz to odrastali, u zemljama exYu.)
Mene osobno to doista užasava.
Ima tu u Beču raznih šik i manje šik restorana koje vode naši ljudi i koji nude ribu. Ima jedan, meni već godinama najbolji i zaslužuje da ga se ovdje izreklamira. Jednostavnog je imena, KONOBA u Lerchenfeldergasse 66-68 (8. Bezirk), jednostavno uređenja, otvorene kuhinje i najbolje hrane. Nepretenciozno a savršeno pripremljeno.
Povremeno se tu pripremaju i neka predstavljanja naše hrane i prehrambenih proizvoda ali čudna mi čuda, ja za njih doznam nakon što su već prošla. Iz domaćih medija uglavnom. A pratim itekako ovakve vrste vijesti i na njemačkom jeziku, kroz razne kanale.
Pitam se tko je tu radio PR, tko je to pripremao i uopće za koga? Meni se čini, kao i kod raznih drugih stvari, da je to rađeno kao u stara vremena raznih drugova a sve da nečija stražnjica vidi puta. Da malo ode u šoping, potroši dnevnice i slično. Jer po novinama nema ni najava a bome nema niti osvrta. (sjećam se kako je pokojni Edo Murtić imao izložbu za koju sam slučajno doznala od kolegice iz Zagreba koja je htjela samnom na kavu prije otvorenja, ni riječi nije bilo po lokalnim medijima).
No, glavno da se skupi neka domaća podobna svita uz par ambasadora ili konzula (???!!!) bez da se postiglo bilo što u svrhu promocije hrvatske kuhinje. A kamoli da se pokuša iz nečega konkretnog napraviti brend.
Je je, bil je kod nas i neki stranac, Toni Amerikanac. I napravio je više posla promocije nego oni koji su za to plaćeni. Ali i to se već polako zaboravlja. A mi to u Austriji (a ni Njemačkoj ili Švici) nismo mogli gledati i tko zna kad ćemo. A otkuda nam dolaze najviše turista? Odgovor je poznat.
Malo se oduljio ovaj post iako mi je bila namjera potpuno drugačija 
. Samo objaviti nove fotografije. Ali upravo sam ljuta. Naime, naljutilo me to što sam poslala već tri maila s upitom na jednu našu instituciju i koja se u skoro mjesec dana nije udostojila odgovoriti - čak niti negativno ili reći da oni te informacije nemaju (a imaju ih naravno) niti potvrditi da su mail uopće primili (ako ovo čitaju neka znaju da itekako znam da su primili i čak znam ime osobe koja je to primila i koja valjda ne smatra za svoj posao odgovarati ljudima na mailove, čak niti automatskim pristojnim odgovorom). I to je institucija, lijepe kratice od tri slova a koja bi trebala ljudima i malim poduzetnicima pomagati a ne ih ignorirati na tipični najseljačkiji način (bez uvrede seljanima naravno).
Ali ne, nema se smisla ljutiti...
Nego da vas čujem, koje bi jelo trebalo postati naš brend u inozemstvu i zašto? Kako to postići kad vidimo da nesposobnjakovićima to još nije uspjelo? I kako vam se sviđa ovaj moj riblji zalogaj? Ovako poslužen?
Krumpir je nariban u špagete posebnom gulicom, zamotan u gnijezdo i bačen u vrelo ulje.
Osim ribe, ovako se može poslužiti i škampe. Ili još bolje, napraviti ražnjić u kojemu je škamp u sredini a oko njega ovakav krumpir.
A može se poslužiti i ovako, pa čak i na papirnatim tanjurima koji se kasnije bace u reciklažu.
31.05.2012. u 20:45 sati |
23 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
svibanj, 2012 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
