Recept uz Martinje 11.11.11.
Pretpostavljam da u Hrvatskoj nema osobe koja nije čula za Martinje. Kad sam bila dijete, za mene je Martinje bio odlazak baki u Varaždin. Tamo smo obično u nečijem vinogradu prisustvovali "krštenju" mladog vina koje su odrasli odmah pili i nakon toga se glupirali i cerekali onako kako ih inače baš nismo navikli vidjeti. Mi smo djeca za to vrijeme obično uživali u ogromnim količinama pečenih kestena koje smo prethodno skupljali u obližnjoj šumi.
Kasnije mi je Martinje postalo sinonim za vijesti o prometnim nesrećama, za pojačane kontrole i lov na pripite vozače. Dakle, ponovno je u igri bio alkohol. I kao što neki od silnog uzbuđenja zaborave svrhu i smisao Božića, čini se da su mnogi zaboravili i o "čemu se tu radi" za Martinje. Jer, Martinje je najmanje užitak u alkoholu, a puno više je vrijedan i zanimljiv tradicijski običaj koji slavi svetog Martina i kojeg nezavisno od njegove religiozne podloge treba čuvati i njegovati kao vrijednu baštinu.
Kada sam se preselila u Austriju, Martinje je za mene počeo biti odlazak na Martinigansl, tradicionalnu večeru s prijateljima. Naime, tijekom dva-tri tjedna u Austriji se u studenom na svakom koraku nude i jedu guske. U restoranima se poslužuje ukusna juha od guščjeg mesa i iznutrica s pokojom okruglicom od griza ili pečena guska s crvenim pirjanim zeljem s okruglicama od kruha i/ili kuhanim krumpirima. Istovremeno se posvuda u trgovinama prodaju svježe guske uzgojene na selu koje kod kuće možete i sami ispeći.
Kad ovdje djeca krenu u vrtić, Martinje im postaje sinonim za Laternenfest (Proslavu svjetiljaka) te darivanje keksa. Sveti je Martin po predaji preminuo 8. studenog 397. godine, a tijelo mu je 11. studenog, uz procesiju svjetiljkama, brodom prevezeno u Tours. Otuda potječe i ovaj zanimljiv običaj da djeca svake godine pred Martinje u vrtiću izrađuju lanterne i lampione te uče pjesmice koje će kasnije pjevati. Obično izvedu i kratku predstavu u kojoj je jedno dijete sveti Martin, predstavljen kao ratnik na konju (tada Martin još nije bio svetac nego samo vojnik). Kada sveti Martin zimi susretne promrzlog prosjaka, glumi ga drugo dijete, mačem prereže svoj plašt pa jednim komadom tkanine zagrne prosjaka. Kasnije mu se u snu ukazuje Isus, zagrnut tom polovicom plašta i govori: "Ovim me je plaštem zagrnuo Martin“.
Nakon predstave o Svetom Martinu djeca s roditeljima simbolično dijele kekse koje su u vrtiću ispekli sa svojim odgojiteljicama, potom slijedi šetnja po parku uz lanterne i pjesmice posvećene svjetlu i svjetiljkama. Nakon ovakve ledene šetnje, studeni je ipak studen mjesec, svi se vesele povratku u topli dom gdje ih obično čeka kakva mirisna poslastica, najčešće pečene jabuke koje djeca obožavaju, a često i pomažu u njihovoj pripremi.
Puno je legendi o Martinu pa možda baš među njima treba potražiti odgovor na pitanje – zašto se za Martinje jedu guske? Predaja iz 371. godine kazuje da su mještani grada Toursa Martina (ime mu je zapamćeno kao Martin od Toursa) htjeli proglasiti biskupom, no on se nije osjećao dovoljno dobrim za tako visoku dužnost pa se sakrio u štalicu s guskama. Uznemirene guske odale su njegovo skrovište i Martin je ipak inauguriran u biskupa. Guske su, čini se, zaslužne što je postao svet, iako nije baš najjasnije zašto to još dan-danas plaćaju glavom.
Sveti Martin danas je zaštitnik Francuske i Slovačke, također je zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi, uključujući Beli Manastir, Dugo Selo i Virje u Hrvatskoj.
Pečene jabuke
Sastojci:
4 velike kisele jabuke (Boskop)
4 žlice meda (ili više, prema ukusu)
1 šaka suhih brusnica ili grožđice
4 žlice grubo narezanih lješnjaka, oraha ili badema
4 žličice maslaca
maslac za mazanje tepsije ili vatrostalne posude
Priprema:
1. Pećnicu zagrijte na 200 °C, a tepsiju ili vatrostalni posudu tanko premažite rastopljenim maslacem.
2. Opranim jabukama odrežite "poklopac", tj. dio na kojem je peteljka. Kuglastim nožićem ili žličicom izdubite sjemenke i dio sredine da dobijete lijepu udubinu. Budite pažljivi i pripazite da dno jabuke ostane čitavo kako pri pečenju ne bi iscurili ukusni sokovi. Izdubljeno "meso" jabuke usitnite i pomiješajte s ostalim sastojcima za punjenje.
3. Pomiješajte sve sastojke ili u jabuku direktno punite: med, grožđice, lješnjake ili bademe. Na sam vrh stavite komadić maslaca.
4. Odgovarajući "poklopac" vratite na svaku jabuku i pričvrstite ga čačkalicom. Ako volite jače zapečene sastojke, jabuke nemojte poklopiti ili ih pred kraj pečenja kratko otklopite.
5. Jabuke složite u pripremljenu tepsiju. Pecite ih 20 do 30 minuta (ako su jabuke manje, vrijeme pečenja će biti kraće). Pripazite da se tijekom pečenja jabuke ne raspadnu. Gotove su kada potamne.
Savjeti:
* Lješnjake i bademe kratko popržite u suhoj tavi, tako će dobiti intenzivniju aromu. Izaberite aromatični med od lavande ili ružmarina kojemu možete dodati žličicu cvijeta lavande.
* Navedenim sastojcima po želji možete još dodati: koricu limuna, cimet ili oguljene komadiće naranče ili mandarine. Možete kombinirati i druge okuse te dodati malo zgnječene banane, kokosovog brašna ili zobenih pahuljica. Umjesto narezanih, možete dodati mljevene lješnjake, orahe ili bademe.
* Ako radite jabuke za odrasle, dodatno ih aromatizirajte nekim likerom. Rusi u svoje pečene jabuke dodaju votku, Amerikanci i Nijemci đumbir i rum, a možda najbolje prija Cassis, liker od crnog ribiza.
* Pečene jabuke možete poslužiti same ili uz sladoled od vanilije. Vrlo su zasitne, a osim kao desert, možete ih poslužiti kao prilog uz pečeno meso. U tom slučaju nemojte im dodavati med.
11.11.2011. u 11:45 sati |
11 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
studeni, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
