Bez teksta...
30.09.2011. u 10:30 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
Vrhunci Korzike: Restonica (4. dio)
Svjeze ubrano u dolini Restonice, za dorucak:
Gurmani i oni koji traze jestivo neka preskoce uvod.
Kome se u jednom od proslih putopisa svidjela grupa A Tramula s zenskim gostujucim vokalom (Serena Alasta), evo jos jednog komada koji takodjer lijepo zvuci.
Ako znate francuski, korzikanci ce vas vrlo toplo primiti (osim ako ste francuz :D) a ako ga ne znate vec vam je npr. talijanski jaca strana obavezno pitajte domacine govore li ga jer ce svaki odgovoriti da ga govori barem malo. Naime korzikanski je jezik, i govorni i pisani, vrlo slican talijanskom i sporazumijevanje tece bez problema. Meni osobno je vrlo lijep. A i korzikanci su lijepi ljudi. Napoleon tu nije bio neko mjerilo a za Christofora Columba (da i on je korzikanac) nisam sigurna. Od zena su mozda trenutno najpoznatije korzikanke Letitia Casta ili pjevacica Alizee
I sad konacno dolina Restonice s jednim od najljepsih krajolika u kojima sam boravila. Osjecaj je kao da ste u visokim predjelima Alpi ali uz dodatak neceg divljeg i neukrotivog od cega zastaje dah.
Voda je tu duboka kojih 3 metra, predivno osvjezenje kad se temperature zraka blize 40 stupnjeva.
Restonica pocinje kod grada Corte. Danas je Corte studentski gradic a u proslosti je bio glavni grad otoka.
Kod doline Asco-a sam zaboravila spomenuti uske i preuske ceste na kojima se dva automobila moraju cesto zaustaviti i mimoici vozeci milimetar po milimetar kako ne bi bilo padova niz provaliju.
Slicna je stvar ovdje, ako vam je auto siri od 1,90m morat cete se voziti posebnim shuttle kombijem koji vozi od kampa u prvom dijelu doline.
Ovdje se ulazi na dio koji se placa odnosno placa se 'parkiranje'.
pocetak staze prema jezeru Melu
Ovcar koji izgleda bas kao sto su ovcari na Korzici stoljecima izgledali. Ovaj se malo modernizirao i vodi i mali bar. Sa stropa vise razne sunke, Coppe i Lonzu.
izmedju stijena su se sakrile pastirske kucice takozvane Bergerie, ovce su negdje u hladovini.
U nekima je moguce pojesti i popiti sitnicu.
ali te su zakuske vrlo jednostavne. Najcesce je to Coppa ili Lonzu od mesa ili neki od ovcjih ili kozjih sireva. Najpoznatiji je sir Brocciu, «Kralj korziskih sireva», koji se priprema od ovcjeg ili korzjeg mlijeka. Njime se puni tjestenina ili povrce, dodaje ga se omletima i tipicnim kolacima kao sto je to npr. Fiadone. Slican je talijanskoj Ricotti (iako nema laktoze) te provansalskom Brousse.
Sirevi su skriveni u posebnoj drvenoj kutiji a tu gore se suse suhomesnati proizvodi:
Ispod njih je izvor planinske vode koja hladi pica. Tece poput slavine.
Svratila sam i kod susjeda, u poznatiju Bergerie de Grotelle.
Slikam a onda izadje pastir, mrko me pogleda i kaze fotografiranje 50 eura. Kazem ja njemu da je skup, uz obavezni osmijeh, te ipak hocu otici dalje a on meni mahne i kaze dodji ti ovdje i pokaze na svoju mracnu kolibu. Mislim si ajd idem, bas me zanima kako izgleda iznutra.
A kad tamo:
te degustacija sireva i domacih keksiju. Kupila sam vrecicu Canistrellija djeci i bili su odusevljeni.
Neki se keksi pripremaju i s kestenovim brasnom koje je prije bilo zasigurno puno jeftinije nego danas.
Nadam se da je fotografijama moguce prenijeti barem malo ove fantasticne, doista posebne ljepote prirode.
Nastavak slijedi...
29.09.2011. u 10:00 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh
Loptice od kozjeg sira s orahom ili francuski: Rochers de chevre aux noix
Rochers de chevre aux noix je naziv predjela koje smo jeli na jednoj plazi na zapadu Korzike, uz zalazak sunca dok su nam valovi prilazili skoro do nogu. Najbolji bi prijevod bio okruglice (jer su okrugle) od kozjeg sira s orahom ali kako se za okruglice nekako podrazumijeva brasno te kuhanje, mozda je bolje ovo nazvati lopticama. Evo originala.
A evo i kopije odnosno moje varijante:
Kako sam se mucila naci orahe uzela sam za recept pinjole.
Sto je potrebno za ovo slasno predjelo?
Svjezi ovcji ili kozji sir, oko 250 g
saka pinjola ili grubo narezanih oraha, vrlo lagano poprziti u tavi
jabuka, svjeza smokva, narezati na tanke kriske (ili grozdje, ostaviti u komadu)
med u koji je moguce dodati koju kap limunovog soka
Priprema je vise nego jednostavna:
Sir oblikovati u loptice i uvaljati u orahe. Preliti medom koji ste malo zagrijali kako bi bio tecniji. Po zelji je moguce dodati koju kap limunovog soka te dobro promijesati prije prelijevanja po lopticama.
Po zelji posluziti uz salatu koju mozete zaciniti po zelji. Moja je preporuka da se napravi umak od maslinovog ulja s malo balzamicnog octa i malo limunovog soka.
Ovdje sam za probu i smokve posula umakom za salatu. Bilo je fino.
U slast!
28.09.2011. u 10:30 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh
Paprika s bosiljkom (Pivaroni a u basělicu)
Paprika s bosiljkom
Pivaroni a u basilicu
U proslim sam postovima najavila recepte s Korzike pa evo jednog sezonskog.
Cini se da vecina mediteranskih zemalja na slican nacin priprema paprike. Neke ce ovo podsjetiti na talijansku peperonatu a druge na djuvec.
Potrebno je:
6-8 komada paprike raznih boja
8 rajcica (po mogucnosti blansiranih odnosno kratko ubacenih u kipucu vodu kako bi se ogulila kozica)
1 glavica luka
3 reznja cesnjaka
nekoliko zlica maslinovog ulja
nekoliko listova svjezeg bosiljka
sol
papar
Priprema:
1. Ispeci papriku na rostilju ili u pecnici toliko da se moze oguliti kozica nakon sto se malo ohladi. Narezati po duljini.
2. Narezati sitno luk i pirjati u vecoj posudi. Dodati papriku. Narezati oguljene rajcice na cetvrtine te dodati paprici.
3. Dodati cesnjak, protisnut ili usitnjen u avanu ili mužaru. Posoliti, popapriti i kuhati na laganoj vatri oko sat vremena.
4. Posluziti vruce sa svjezim listovima bosiljka kao prilog uz meso i/ili rizu ili hladno na prepecenom krugu kao bruschettu. Dodati mozete i parmezan.
27.09.2011. u 11:00 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh
Korzika: canyoning (skoro pa), kornjace, penjanje
Ovo je 3. nastavak mojih ljetnih lutanja Korzikom. Ovdje su prva dva posta:
Setnja Korzikom 1
Setnja Korzikom 2.dio
a u ovom cu, umjesto spustanja na more (to cu ostaviti ipak za kraj serije :) ipak objaviti slike iz planina kojih je Korzika prepuna i koje su jednaki magnet za turiste i domace koliko i kilometarske pjescane plaze. Najvisi vrh Korzike je Monte Cinto koji je visok gotovo 2800 metara a okruzen je mnogim vrhuncima gotovo iste visine (kao npr. Mt. Rotondo) s visoravnima koje podsjecaju malo na Triglavske zbog brojnih jezera. Ovih dana sam cula da je u planinama vec pao prvi snijeg a plaze su jos prepune ljudi koji se kupaju u moru, cak 25°C toplom. Temperatura zraka je oko 27°C.
Za pocetak malo glazbenog ugodjaja, meni vrlo lijepog s krasnim glasovima, a za Korziku tipicnog kao glazbena podloga uz gledanje slika:
Kome se svidjelo?
Kako smo na Korzici bili vec 4 puta i vidjeli puno toga tako smo odlucili ponovno otkriti i vidjeti nesto sto jos nismo poznavali. Za kraj je uvijek rezervirano more, jedna posebna plaza na zapadu otoka.
Za pocetak su to morale naravno biti planine ciji potoci nude malo hlada po ljetnim vrucinama koje se penju i do 40 stupnjeva (pa i u planini). U Asco dolinu smo ponajprije svratili zbog avanturistickih parkova za penjanje (slobodno, spustanje niz sajle i slicno) te jednog od nekoliko ‚farmi-sela kornjaca’ koja su nedavno osnovana.
Ako netko od mene sad ocekuje recept za korzisku juhu od kornjace ili pohane kornjacine batake onda je na krivom mjestu. Spomenuti bilo sto slicno, pa i u sali, u prisustvu Juniora kornjaco-ljubca i vlasnika, uzrokovalo bi tsunami suza. Dakle reci ‚farma’ kornjaca bi bilo isto nekako pogresno jer ljudi odmah pomisljaju na kontrolirani uzgoj radi konzumacije. No to ovdje nikako nije slucaj iako se radi o kontroliranom uzgoju. Ali koliko je meni poznato, bez konzumacije.
Korziskoj vrsti kornjace je donedavno prijetilo izumiranje sve dok nisu osnovana ovakva ‚sela’ gdje se prikuplja kornjace (pogotovo ako su ranjene i slicno), kontrolira razmnozavanje te na kraju pusta ponovno u divljinu. Meni se to ucinilo zgodnim mjestom da nasu Tockicu ovdje dovedemo ali kako je iza svake zenske (velike) kornjace u trku kornjacko (on je manji) sa isukanim repom-penisom ispred kojih one doslovce bjeze (i to poprilicnom brzinom. I neka mi netko ne prica price o zecevima dok nije vidio pohotne muske kornjace) dok se ne umore i pokleknu. Junior se naravno usprotivio. Tko je vidio jadnog kucnog ljubimca pustati u poludivljinu kad mu tamo nije mjesto nego u terariju vlastite izrade.
Nisam sigurna kakva je situacija u Hrvatskoj ali ovih nekoliko sela kornjaca je na otoku vrlo popularno i mnogi dolaze u pustopoljinu samo obici kornjacice.
tu je mjesto sa siestu, oklopnjaci spavaju nakon rucka i skrivaju se od vrucine
cijela je suma puna posebnih visestoljetnih hrastova a iza njih su vrhunci od preko 2 tisuce metara.
Dolina Ascoa je inace poput mnogih mjesta u unutrasnjosti Korzike poznata po predivnoj rijeci u kojoj je nevjerojatni uzitak kupati se. Ono sto izgleda poput presusilog planinskog potoka pomalo vara jer se svako malo naidje na dijelove gdje je dubina velika te je moguce plivati a ponegdje i skakati u prekrasnu kristalno cistu vodu. Malenoj se ovdje ludo svidjalo jer se voda mogla piti za razliku od morske. Na mjestima gdje voda ipak stoji ima i ovakvih kreatura:
pubertirajuci punoglavac
Susreti bliske vrste s ovim poprilicno malim kravama i bikovima su na Korzici svakodnevica (jel vidite gdje se sakrio?)
Svakodnevica je i susret s pokojom divljom domacom svinjom. Njih je posebno velik broj u dijelovima bogatima sumama kestenja (Cap Corse, sam sjever otoka). Ponekad je nocu na cesti oprez upravo zbog svinja (jednom sam skoro naletjela na krdo koje je pretrcavalo brzu cestu) i ostale divljaci iako najvise nesreca uzrokuju poneki lokalni vozaci.
Kravice se setaju kao da su u Indiji, onako ‚sveto’ usporeno lijeno, posred ceste, sume, potoka...
a neke navecer zavrse i na rostilju (jer eto nisu u Indiji) u lokalnoj birtiji koja ima preukusnu iako vrlo jednostavnu hranu (ne mogu se sjetiti imena ovog restorana ali bio je u blizini Sela kornjaca).
Voznjom uz rijeku uzbrdo polako se primjecuje i da se cesta itekako uspinje a neke od pitomih pa i pjescanih obala rijeke postaju kanjonom s visokim strmim stijenama. Najpoznatiji se dio nalazi kod cuvenog i odlicno ocuvanog Genovskog mosta koji kilometar povrh mjesta Asco. Rijeka je tu i poprilicno duboka a scenografija oduzima dah. Tu mi morate vjerovati na rijec jer sam zaboravila do mosta uzeti fotoaparat a po najgoroj zegi na kojih +40 mi se nije dalo vracati u auto. Pa nema fotke do daljnjega. Bit ce kad mi prijatelji posalju, oni su snimali telefonom.
Tu se vidi i putokaz prema skijalistima! Navodno ne rade vise svi liftovi ali tu ponekad i u kasno proljece (a mozda vec i sada) bude dosta snijega. Ne treba napominjati da je ovo raj za planinare i da se vec godinama pripremam otici na jednu turu! Kad djeca malo narastu. Ili bez njih.
Pogled prema putu koji smo prosli kroz kanjon Asco-a
Na uglu je prodavaonica meda gdje se moze jos ponesto pojesti. Suhomesnate proizvode te sireve ili domace kekse. Med s Korzike nam je jedan od najukusnijih te se kuci obavezno vracamo s barem desetak teglica.
Sutra novi recept a onda jos planina i to onih najljepsih sto ovaj otok ima za ponuditi!
26.09.2011. u 07:58 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
Korzika 2 (setnja, restorani itd)
Gdje smo ono stali? Pigna, pokrajina Balagne, otok Korzika. Rucak.
Ovo su jeli moji decki.
Pigna je inace jedno od sela u brdima, u takozvanom zaledju, pokrajine Balagne na sjeverozapadu Korzike. Nalazi se na ‚ruti’ umjetnika i obrtnika. Projekt vlade je bio sprjecavanje napustanja sela te odlaska na more i rada u turizmu. Ideja je bila ozivjeti stare obrte, stvoriti ljudima tako poslove da ostanu te privuci turiste kojima je sve to zanimljivo. Ima sela poznatih po puhanju stakla, po izradi kosara, sira i slicno.
Pigna je osobito poznata po keramici, po izradi muzickih instrumenata te glazbi.
Ovo su glazbene kutije
zbog keramike su tu svi nazivi ulica, putokazi te nazivi lokala, izradjeni od keramike:
U novije vrijeme je mjesto poznato i po dobroj hrani. Naime, kad smo tu boravili prije nekoliko godina nije se moglo naci mjesto na kojem se moglo nesto pojesti. Barem ne u vrijeme rucka. Danas su tu restorani, restorancici i uopce lokali od kojih su neki samo terasa ‚s pogledom’.
No, na svakom koraku nude pravu domacu hranu.
Domace trazim gdje god boravim a vecina restorana se danas pocela svoditi na pizze i raznu tjesteninu. U proslom je postu bio vidljiv rucak: govedina u medu i narancinom soku. Domace je ovdje vise povrtno i mesnato nego riblje. Razlog je jednostavan, oni pravi korzikanci su se davno povukli u brda, u bijegu od brojnih napadaca, sto pirata sto raznih osvajaca i vladara. Korzika je prelazila iz ruke u ruku, iz talijanske u francusku pred kraj.
pogled iz pigne:
pogled prema pigni:
pogled broj 2
Putem se naleti i na pokoju grobnicu, izgradjenu tako da ju se 'ima na oku' odnosno dobro vidi iz sela.
Uz brdsku cestu po selima se dolazi i do punionice mineralne vode Zilia. Oni kojima se neda kupovati, dolaze sami puniti na jedan od brojnih izvora (kakvih po Korzici ima na svakom koraku) .
U slijedecem se nastavku spustam prema moru a onda cemo ponovno u planine, u samu unutrasnjost otoka. U slijedecem nastavku i dva recepta!
14.09.2011. u 12:46 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh
Korzika
je moj najdrazi otok na svijetu kojem se uvijek rado vracam.
Ovo je prvi u nizu postova koji cu posvetiti Korzici.
Selo Pigna u pokrajini Balagne
Rucak u Casa Musicale
Poslusah preporuku dana:
poslije rucka povratak na plazu ...
12.09.2011. u 12:56 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh
Desert s lubenicom
Dok se skidaju fotografije s ljetnih putovanja te 'kuhaju' novi postovi i recepti, evo jednog osvjezavajuceg deserta pripremljenog usred sezone lubenica.
Iako ovo nije prva granita na mojem blogu (evo linka na granitu od kave), ovo je prva vocna i prva koju je pripremao moj sin sa svojim prijateljima (on je, kao sto je poznato, zaduzen i za vocne sladolede).
Ideju za ovu granitu, odnosno glavni sastojak - lubenicu - sam preuzela od nekih stranih kolega food blogera a djeca su odradila ostalo. Granitu inace mozete raditi sa bilo kojim vocnim sokom.
sastojci:
lubenica
2 limete
svjeze ubrani listovi metvice
secer ili sok od agave, javora ili med
voda
Ovisno o broju gladnih usta, uzeti jednu polovicu ili cijelu srednje veliku lubenicu, listove metvice te dobro usitniti mikserom. Dodati sok od dvije limete a ako su iz organskog uzgoja, i njihovu naribanu koricu. Dodati vode i zasladiti prema vlastitom ukusu. Kusati.
Propasirati kroz sito te staviti u zamrzivač i nakon nekoliko sati kratko izvaditi i dobro promiješati vilicom.
Ponoviti postupak još jednom ili dva puta te pustiti da se potpuno zamrzne.
Djeca su ovo stavila u 'tresilicu' (shaker) odnosno loncic za pripremanje umaka za salatu te granitu povremeno tresli umjesto da ju mijesaju vilicom.
Tko zeli sorbet neka ne mijesa uopce.
U slast!
07.09.2011. u 10:51 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh
