Kuhanje za bebe i najmanju djecu. Ovo su samo prijedlozi recepata. Juhe, variva i povrce (koji slijede nize) te velik dio recepata su lako primjenjivi i na najmanje, naravno uz sitne prilagodbe koje su potrebne i cesto naznacene unutar recepata.
Gurmani i oni koji traze jestivo neka preskoce uvod.
Kome se u jednom od proslih putopisa svidjela grupa A Tramula s zenskim gostujucim vokalom (Serena Alasta), evo jos jednog komada koji takodjer lijepo zvuci.
Ako znate francuski, korzikanci ce vas vrlo toplo primiti (osim ako ste francuz :D) a ako ga ne znate vec vam je npr. talijanski jaca strana obavezno pitajte domacine govore li ga jer ce svaki odgovoriti da ga govori barem malo. Naime korzikanski je jezik, i govorni i pisani, vrlo slican talijanskom i sporazumijevanje tece bez problema. Meni osobno je vrlo lijep. A i korzikanci su lijepi ljudi. Napoleon tu nije bio neko mjerilo a za Christofora Columba (da i on je korzikanac) nisam sigurna. Od zena su mozda trenutno najpoznatije korzikanke Letitia Casta ili pjevacica Alizee
I sad konacno dolina Restonice s jednim od najljepsih krajolika u kojima sam boravila. Osjecaj je kao da ste u visokim predjelima Alpi ali uz dodatak neceg divljeg i neukrotivog od cega zastaje dah.
Voda je tu duboka kojih 3 metra, predivno osvjezenje kad se temperature zraka blize 40 stupnjeva.
Restonica pocinje kod grada Corte. Danas je Corte studentski gradic a u proslosti je bio glavni grad otoka.
Kod doline Asco-a sam zaboravila spomenuti uske i preuske ceste na kojima se dva automobila moraju cesto zaustaviti i mimoici vozeci milimetar po milimetar kako ne bi bilo padova niz provaliju.
Slicna je stvar ovdje, ako vam je auto siri od 1,90m morat cete se voziti posebnim shuttle kombijem koji vozi od kampa u prvom dijelu doline.
Ovdje se ulazi na dio koji se placa odnosno placa se 'parkiranje'.
pocetak staze prema jezeru Melu
Ovcar koji izgleda bas kao sto su ovcari na Korzici stoljecima izgledali. Ovaj se malo modernizirao i vodi i mali bar. Sa stropa vise razne sunke, Coppe i Lonzu.
izmedju stijena su se sakrile pastirske kucice takozvane Bergerie, ovce su negdje u hladovini.
U nekima je moguce pojesti i popiti sitnicu.
ali te su zakuske vrlo jednostavne. Najcesce je to Coppa ili Lonzu od mesa ili neki od ovcjih ili kozjih sireva. Najpoznatiji je sir Brocciu, «Kralj korziskih sireva», koji se priprema od ovcjeg ili korzjeg mlijeka. Njime se puni tjestenina ili povrce, dodaje ga se omletima i tipicnim kolacima kao sto je to npr. Fiadone. Slican je talijanskoj Ricotti (iako nema laktoze) te provansalskom Brousse.
Sirevi su skriveni u posebnoj drvenoj kutiji a tu gore se suse suhomesnati proizvodi:
Ispod njih je izvor planinske vode koja hladi pica. Tece poput slavine.
Svratila sam i kod susjeda, u poznatiju Bergerie de Grotelle.
Slikam a onda izadje pastir, mrko me pogleda i kaze fotografiranje 50 eura. Kazem ja njemu da je skup, uz obavezni osmijeh, te ipak hocu otici dalje a on meni mahne i kaze dodji ti ovdje i pokaze na svoju mracnu kolibu. Mislim si ajd idem, bas me zanima kako izgleda iznutra.
A kad tamo:
te degustacija sireva i domacih keksiju. Kupila sam vrecicu Canistrellija djeci i bili su odusevljeni.
Neki se keksi pripremaju i s kestenovim brasnom koje je prije bilo zasigurno puno jeftinije nego danas.
Nadam se da je fotografijama moguce prenijeti barem malo ove fantasticne, doista posebne ljepote prirode.
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
