Doruckuj kao car (Pekara moze biti savrseno mjesto za dorucak...)
Iz nekog nepoznatog razloga ne mogu skinuti fotografije kolaca koji sam jucer pekla tako da objavljujem nastavak reportaze iz Nizze i to iz jedne - pekare.
Pekara i nije samo pekara nego i slasticarna te kafic ili restoran istovremeno. Pekara se nalazi na pocetku Marche aux Fleurs (ne primaju se akcenti, isprike. Cvjetna trznica je prijevod) i tu se moze popiti prvu jutarnju kavu uz obilan ili manje obilan dorucak, pojesti pravi rucak ili obilnu salatu (poput dvije iz proslih postova, vrlo tipicno za francusku) te vecerati.

Ne moram niti naglasavati koliko obozavam dobra mjesta za dorucak. Kako znam da nisam jedina, vjerujem da je to jedna od 'rupa' na hrvatskom (i jos pokojem u regiji) trzistu. Cini mi se da bi osoba koja prva u Zagrebu otvori 'Doruckovaonicu' mogla odlicno poslovati i pridobiti vjernu klijentelu kojoj je dorucak za stolom vazniji od slanca ili piroske koju bi u hodu umakali u jogurt od tipicne pekare-trgovine do posla ili kafica u kojem se zele naci s drustvom.
U mojoj sam knjizi 'Tatina kuharica' dorucku posvetila posebno poglavlje. Iako mnogi odrasli ne zele doruckovati jer navodno ne stignu, za djecu je dorucak najvazniji obrok u danu. Manja djeca su cesto gladna odmah nakon ustajanja a starija pocinju poprimati navike odraslih. Skolskoj djeci dorucak daje energiju kako bi u skoli mogli dobro pratiti nastavu. U biti je ne-doruckovanje ujutro samo stvar (lose) navike.
Da je dorucak najvazniji obrok u danu mozemo naci i u starim poslovicama poput one kineske: "Dorucak pojedi sam, rucak podijeli s prijateljem a veceru daj neprijatelju." Ovim se naglasava i nezdravost veceranja. U nasim je krajevima dio s vecerom ublazen pa poslovica glasi: "Doruckuj kao car, rucaj kao gospodin a veceraj kao siromah/prosjak". Probavni organi (i ostali unutarnji) najbolje rade i najbolje su prokrvljeni upravo ujutro a najlosije navecer.
No da se vratim na lokale koji posluzuju dorucak. U Becu ih nije bilo do prije nekoliko godina i jedini dorucak koji se mogao nazvati koliko toliko doruckom je bilo smece u jednom restoranu brze hrane. Danas postoje lokali koji posluzuju samo dorucak a u ostalima je dorucak moguce pojesti i do 14h a vikendom i dulje. Jer sto jesti ako se islo u nocni provod i ustalo tek u podne? Sigurno ne rucak
. Skoro sve pekare posluzuju i dorucak, manje ili vise obilan (ne mogu se sjetiti niti jedne koja nema tu mogucnost). Tako mozete birati najjednostavnijeg od kave uz komad kruha i maslaca pa do 'kraljevskog dorucka' gdje dobijete omlet, kavu ili caj, svjeze istisnuti sok od narance, nareske, marmeladu i kroasan, kolace i tako dalje. Ne znam kako vi ali ako ujutro ne pojedem nista, do podneva vec skoro pa padam u nesvijest. Sto se djece tice, ako ujutro ne pojedu nista, postaju zlovoljni. Razina secera u krvi pada i nitko ne funkcionira bas najbolje.
A sada se vracam na Nizzu i pekaru/lokal koji nas je osvojio svojim sarmom i to ne samo zato sto sto nudi hrpu raznih mogucnosti za dorucak vec i stoga sto je sve bilo nekako....opustajuce i ugodno a ukusni kruh vlastite izrade pecen na najneobicnije nacine.










Koliko vam je vazan dorucak kao obrok i ritual za dobar pocetak dana?
10.06.2011. u 17:50 sati |
15 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
lipanj, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:

ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
