Zlevka, zlevanka, zlehka, zlijevanka, zljevka
U doba fašnika odnosno karnevala ili mesopusta (nadam se da je ovo točan domaći izraz) obično radim razne kolačiće i torte za školske i slične zabave moje djece. I tako sam isprobavajući razne nove recepte za muffine (kojima nisam bila zadovoljna) shvatila da mi je već dosta manije za raznim cupcakes, da mi je dosta poplave muffins, brownies i ostalih koji su danas toliko in i toliko sveprisutni. Tako sam se sjetila jednog starog jela naših baka (i moje bake iz Zagorja) i odlučila ga prezentirati na nov način.
I pitam se zašto ne bi jedna zlevanka mogla naći put na stolove mnogih pa i mondenih restorana, ako ju se pripremi na zanimljiv, nov način? Netko će tvrditi da ovako pripremljena, to više i nije zlevanka ali ja sam uvijek za to da se kuhanje i stari tradicionalni recepti oplemenjuju ili predstavljaju na nov način a kako bi ostali prisutni i itekako zanimljivi. Mojoj djeci je u ovom izdanju bila zanimljiva a kći ovih dana jedva da i jede nešto drugo 
Zlevka ili zlevanka je tradicionalni desert sjeverne Hrvatske odnosno Zagorja, Međimurja ali i Podravine. Kao što se iz naslova vidi, imena je bezbroj a isto toliko je i načina pripreme. Nekim čitateljima će ovo ime možda biti čudno (pozdrav u Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu te Srbiju) a znači otprilike kolač čiji se sastojci pomiješaju te ‘izliju’ u lim ili formu za torte.
Sastojci Zlevke (tako ju zove moja teta iz Varaždina) variraju a jedan je sastojak koji je svakoj zajednički: kukuruzno brašno kojem se ponekad dodaje i pšenično ili pak griz odnosno pšenična krupica. Iako zlevka može biti i slana, najčešće je slatka te se uglavnom priprema uz dodavanje šećera i mlijeka. Kako sam se zaželjela ovog jela a nisam bila prezadovoljna receptom jedne zagorske bake, slučajno sam pitala tetu ima li koji dobar recept i iznenadila se kad mi je stigao mail s desetak raznih recepata! Veselju nikad kraja i nikako se nisam mogla odlučiti koji prvo isprobati. Jedan je nakon nabrajanja sastojaka pod opisom pripreme naveo slijedeće: “Količina sastojaka ovisi o osjećaju i raspoloživom materijalu.” Kaže se da se prava zlevka radi bez mjerenja i sve se nekako dodaje od oka. To je možda ok metoda ako barem poznajemo okus nekog jela ali ako to nije slučaj onda i odokativna zlevka može završiti u kanti za smeće jer je pregusta, prerijetka ili jednostavno neukusna.
Odlučila sam se za jedan recept za samu smjesu, u završnici sam ipak iz radoznalosti isprobala još neke ‘dodatke’ iz drugih recepata . Na kraju ću izlistati što mi se i kako svidjelo.
Smiljanina zlevka
Potrebno je:
2 jaja
2 šalice kukuruznog brašna
2 šalice pšeničnog brašna
1 i pol šalice mlijeka
1 vrhnje
1 šalica ulja ili 100 g otopljenog maslaca
1 šalica šećera
Sol
Vanilij-šećer
Eventualno 1 prašak za pecivo
Po želji: naribane jabuke te limunova korica
Preljev od jagoda ili marmelada
1. Zagrijati pećnicu na 180°C.
2. Prvo pomiješati suhe sastojke pa dodati mokre. Ostaviti da odstoji desetak minuta.
Umjesto praška za pecivo se eventualno može razdvojiti jaja i utući bjelanjak u snijeg s malo šećera te ga pred pečenje polako umiješati u ostale sastojke.
3. Smjesa se obično ulijeva u posudu ili lim za kolače ili torte. Ja sam pola smjese napravila na takav, tradicionalni način a pola ulila u posebni lim za Madelaine kolačiće (u kojem se mogu raditi i Šapice) i u cvjetnu silikonsku formu u kojoj sam nedavno radila i običnu, slanu palentu.
Na Madelaine sam dodala kapljicu umaka od jagode, čisto dekorativno iako se okus osjetio i bio ugodan.
Kolačići bez umaka su bili također ukusni. Cvjetne sam forme do polovice napunila smjesom, dodala sloj umaka od jagode ili marmelade i dodala ponovno smjesu. To je bilo dosta ukusno.
Jedan je recept naveo da se uzme punjenje od oraha ali to nije bilo dobro jer je bilo presuho. Orahe je trebalo bolje smočiti kako bi se stopili s ostatkom. Na dno nekoliko ‘cvjetova’ sam stavila komadić crne čokolade i to je ispalo lijepo a okus je bio u redu. Možda bi bolje pristajala mliječna čokolada ali najbolje pristaju doista voćni okusi.
Tradicionalni dio je posut djelomično šećerom a djelomično premazan umakom od jagoda i marmeladom te mljevenim bademima. To nije loše. Zlevka odlično prija topla ali se može jesti i hladna (danima 
)
Prema svim mojim receptima u zlevku možete dodavati osim onih navedenih u receptu i ove sastojke: svježi sir, prašak za pecivo ili kvasac, jogurt, koricu od limuna, ulje ili margarin, naribane jabuke, marmeladu, vodu. Možete po sirovoj ili pečenoj posipati sjeckane orahe, šećer, prelijevati ju sirovu ili pečenu domaćim vrhnjem ili marmeladom, te puniti makom, orasima ili rogačom.
Rado preporučam i pripremu Zlevke sa svježim sirom te naribanim jabukama uz dodatak limunove korice a može i soka. To je odličnog okusa i ne bude pretvrdo. Ali točne mjere u nekom budućem postu.
Peći na 180°C 15-20 minuta te prije vađenja obavezno probosti sredinu čačkalicom kako biste provjerili je li gotovo.
Evo i jedne proljetne, spremne za piknik:
U slast!
17.02.2011. u 22:25 sati |
9 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
veljača, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
|
|
|
|
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
