Muffini za Halloween
Ovaj recept je objavljen prije godinu dana na istom mjestu.
Mi koji smo odrastali bez ovog običaja te ga poznavali samo iz raznih američkih horor filmova, nikako da se zarazimo masovnom kupnjom raznih bundeva, krvoločnih kostima i ostalih rekvizita za obilježavanje (neću reći proslavu) Halloweena. Ali koliko god mi taj All Hollows Eve ignorirali i ne prenosili našoj djeci, ona ga vide svuda oko sebe i odjednom u njemu počinju sudjelovati. U školi od Marinog Malog se objašnjava i pozadina svega (o kojoj progooglajte ako vam još nije poznata) i radi mali party s još nekoliko razreda. Tako je Mali doma došao s pozivnicom od Vještica i Vještaca (učiteljice i učitelji) i rekao da mu za zabavu trebaju muffini i keksi od žabokrečine i krvi. Tako da su se pekle hrpe keksa i muffina i prelijevalo ih se sa "žabokrečinom" i "krvlju" do ponoći, kako bi slijedeće (današnje) jutro bili suhi i spremni za nošenje u školu.
Muffine za Halloween je najbolje raditi bez prisustva djece, sa posebnim, tajnim sastojcima. Jer da doznaju koji su to, mnogi ne bi probali niti jedan muffin. Posebni su, dakle, vrlo ukusni i u muffinu neprepoznatljivi sastojci, mrkva i tikva (bundeva). Mrkva se kao sastojak može činiti neobičnom ali samo onima koji nisu probali čuveni, odlični kolač od mrkve sa otoka Balija. “Žabokrečina” i “krv” nisu ništa drugo doli šećerni preljev sa zelenom i crvenom bojom za hranu. Umjesto njih se može koristiti i sok od špinata ili sok od cikle. Prvo sam namjeravala raditi samo zelene muffine i kekse a onda mi se činilo da ih možda djeca zbog te, za hranu neobične boje neće htjeti jesti te sam napravila i turu crvenih. Mali je bio taj koji je djeci rekao da su to žabokrečina i krv i zanimljivo je da je djeci ta zelena “žabokrečina” bolje prijala i bila zanimljivija od krvi. Crveni su skoro svi vraćeni jer su ih se djeca bojala jesti. UH!
Ovo je dupla mjera i iznosit će oko 24 muffina a ako smjesu stavljate u manje košarice, ispasti će ih i više. Osnovnu smjesu možete i podijeliti i u jedan dio staviti mrkvu a u drugu tikvu ili samo komadiće čokolade.
Potrebno je:
Za muffine:
450 g brašna
1,5 žličice praška za pecivo
3 /4 žličice soli
150 g maslaca, omekšalog na sobnoj temperaturi
340 g smeđeg šećera
3 jajeta
2 žličice vanilije ili 2 vrećice vanili-šećera (ovo prvo je naravno ukusnije)
285 g tekućeg jogurta
3 šalice naribane mrkve (to su otprilike 4 srednje velike mrkve) ili 2,5 šalice hokaido tikvice
Ili 2 šalice mrkve i 1 šalicu nasjeckane čokolade za kuhanje
1 žličica cimeta u prahu
1 žličica kardamoma
Ako želite raditi dva okusa, koristite 1,5 šalice mrkve za pola smjese i isto toliko tikvica za pola druge smjese.
Miješati mekani maslac sa šećerom, onda dodati vaniliju pa jogurt i brašno naizmjence. Dodati ostalo i staviti u namazanu formu za muffine (ili papirnate korpice) i peći na 180°C.
Za preljev na oko 200 grama šećera u prahu stavite 3-4 žličice vode. Najbolje je polako dodavati i dobro i brzo miješati kako bi se šećer ravnomjerno rastopio. Ne treba brzati s dodavanjem vode ako se masa čini pregustom. U to dodajte i željenu količinu boje za hranu koju potpuno umiješajte prije no što dodate još, kako biste dobili upravo onu nijansu koju trebate. Smjesa neka ostane relativno gusta kako bi površina muffina bila što bolje prekrivena i kako ne bi curilo sa strane i predugo se sušilo. Nanesite ju kistom ili četkicom (najbolje od silikona) za premazivanje.
U slast!
30.10.2010. u 17:03 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
Tartufi i Livade
Protekli je vikend u Austriji bio produljen do utorka, do državnog praznika, i mi smo ga iskoristili za posjet zapadnoj Istri.
Iako nam je baza bila uz more, napravili smo i cjelodnevni izlet u unutrašnjost uvijek lijepe doline rijeke Mirne. Za one kojima to možda nije poznato: šume uz rijeku su bogate tartufima koje se traži posebno treniranim psima jer tartuf raste ispod površine zemlje i može ga nanjušiti samo dobar nos. Iako sam jedne godine jurila po blatu i glini do koljena za tartufarom i njegova dva psa, ovog je puta potraga izostala uglavnom zbog djece. S njima smo kasnije na okolnim brežuljcima skupljali kestene.
Svratili smo stoga ‘samo’ do Livada koje su postale svojevrsni centar tartufarstva i u kojem se upravo održavao Sajam tartufa. Livade su smještene preko puta gradića Motovuna i čini ih samo nekoliko kuća. Tu je i vrlo poznati i preskupi restoran Zigante. Zigante je vjerojatno najveći i najpoznatiji proizvođač proizvoda od tartufa.
Tuberfest ili sajam bijelog tartufa i poljoprivrednih proizvoda je bio uglavnom ono što sam od takvog sajma očekivala, ali i ono što baš i nisam očekivala i što me pomalo razočaralo. Naime, cijelim je sajmom treštala puno preglasna i pregrozna glazba. Od benda s harmonikašem i trubačem koji su lako mogli biti smješteni i u Sloveniju ili neko selo u Austriji, pa do grozomorne domaće glazbe od kojih su naši prijatelji Austrijanci poželjeli pobjeći što prije i što dalje. I jako jako jako preglasno 
.
Ta strava od glazbe nas je protjerala iz Livada ranije nego što smo namjeravali. Možda mi jednostavno uz gomolj ovako aromatičnog mirisa jednostavno pristaje neka tiša i smirenija, ugodnija atmosfera od one koju je organizator zamislio. A on je čini se smatrao da se tartuf-feštu treba organizirati kao narodnu veselicu (ne znam samo po kojoj logici obzirom na cijene grama tartufa koje su često identične cijenama grama zlata i sigurno mu ne dolaze mase koje se namjeravaju satima oblokavati pivo uz ljuljanje po klupicama kao na Oktoberfestu) na kojoj se od buke ne može niti popričati sa osobom koja stoji ili sjedi do nas.
Pitanje za organizatore, ako ovo ikad pročitaju: zašto se to ovako priređuje ako se ciljano ide i na strance koji će ovdje doći uživati i kupovati osim poljoprivrednih proizvoda i – skupe tartufe? I kojima je ova glazba i preglasna i preagresivna a ne ugodna i opuštajuća uz koju bi željeli dugo trošiti svoje euriće. Zašto se voditeljica i najavljivačica programa mora na tri jezika nadvikivati s muzikom koja trešti iz zvučnika u šatoru a na kraju se ne čuje niti što pokušava reći?
Ali dosta kritike, evo i lijepog dijela: raznih proizvoda te proizvođača, ljudi koji na svojim seoskim imanjima (i za agriturizam) proizvode sireve, med, ulje i puno drugih blaga.
Pri dolasku smo se dobro opskrbili pečenim Lovranskim maronima:
Lavandijerka
Bijeli tartufi
Fritular
Smrekovina, rakija s visokih 50% alkohola
Prodavac tartufa
Keksi
Keksi cukarinčići
Kušanje sira i namaza s tartufima
Mali profesionalni prodavač lavandinog ulja mi je poklonio i paketić lavande.
Ruke malih degustatora meda:
Bilo je i raznih zanimljivih marmelada:
Proizvođač meda:
Proizvođač sira:
I za kraj, kralj tartufa: gomolj bijelog tartufa vrijedan kojih 300€:
Na odlasku smo se nakupovali mandarina, suhih smokava i Lovranskih maruna (koji se već peku svaku večer).
Mandarine u tonama, direktno iz doline Neretve:
Ovo su mi najomiljenije suhe smokve, suhe ali ne presuhe. I nikako gnjecave ili premokre.
Nakon Livada je put vodio u Oprtalj te nakon branja kestena i prelijepi Grožnjan.
Naravno da sam se kući ne vraćam bez nekoliko odličnih recepata ali njihovo će isprobavanje i objavljivanje malo pričekati. Danas samo ova reportaža. Nadam se da ste uživali.
28.10.2010. u 13:16 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh
Juha od tikve (bundeve) s gljivama
Nisam namjeravala objavljivati još jedan recept s bučama ali prošlog sam vikenda kušala jednu od najboljih juha od ovog zdravog povrća. Pripremio ju je moj šogor, kao predjelo gozbi od divljači koja je uslijedila.
Evo i recepta!
Potrebno:
1 luk, sitno narezati
1,5 kg žute tikve / bundeve / buče, narezati na kockice
1 l povrtnog temeljca
250 ml vrhnja za kuhanje (slatko vrhnje)
Aceto balsamico (balzamični ocat)
Malo limunovog soka
Gljive (može i sušene, koje ste prethodno namočili u vodu)
Sol, papar
Pročišćeni maslac (maslo)
Bučino ulje
Po želji:
Pinjoli za posipanje
Napomena:
Šogor je koristio gljive bukovače Pleurotus eryngii narezane na tanke kriške. Ja sam koristila neke druge, malene, kojima ne znam ime.
Priprema:
1. Pripremiti temeljac od 3 mrkve, peršinovog korijena i lista te celerovog korijena. Koristite, ako baš morate, povrtnu kocku za juhu i to BIO (organsku).
2. Na maslu pržiti luk i komade buče, dok luk ne poprimi zlatnu boju i postane staklast. Dodati temeljac i kuhati na laganoj vatri dvadesetak minuta.
3. Kad su buče mekane, ručnim ‘štap’ mikserom napraviti pire dodavajući polako vrhnje za kuhanje. Dodati oko žličicu balzamičnog octa i malo limunovog soka, kušati. Dodati gljive, narezane na kriške. Ako koristite sušene, prethodno ih namočiti u vodi. Kuhati na laganoj vatri još desetak minuta.
4. Poslužiti posuto pinjolima prženim u tavi bez masnoća, ili preliveno s nekoliko kapi bučinog ulja.
U slast!
22.10.2010. u 12:24 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh
Slana pita od tikve-bundeve-buče
Evo i recepta za venecijansku pitu od tikve, kao što sam najavila u prošlom postu. Tikve su na sjeveru Italije dosta popularna namirnica s kojom se kuhaju razne juhe ili slane i slatke pite. U stara je vremena u Veneciji bila popularna zucca barucca koja se poput fast-fooda prodavala na ulici. Pečena i posuta šećerom, bila je osobito popularna među djecom.
Tijesto ove pite možete staviti i preko punjenja i pitu njime prekriti ili prepoloviti količine i napraviti pitu samo s dnom od tijesta, poput quiche-a. Također možete eksperimentirati dodavanjem raznih sastojaka. Mi smo imali svježe blitve pa sam u polovicu punjenja dodala i pola buketića ofurene blitve. Dodati se mogu npr. i kesteni ili kokos.
Potrebno za pitu veličine quiche-forme:
za tijesto :
2 šalice brašna (oko 250 g)
1,5 žličica soli
1 žličica ružmarina
pola žličice kadulje (može i timjana ili čak majorana)
7-8 žlica mekanog maslaca (oko 100 g)
1/ 4 jako hladne vode
za punjenje:
1 žuta tikva/ buča / bundeva (može i Hokaido) od oko 1-1,5 kg
1 žlica mekog maslaca
150 g (oko 1 šalica) ribanog Parmezana ili Grana Padano
50 g ribanog pecorina ili drugog tvrdog ovčjeg sira (Fetu ne preporučam)
1 šalica Gruyere sira
1 jaje
papar
sol – vrlo oprezno soliti jer su sirevi i pršut slani
Ja sam koristila a vi stavite po želji:
nekoliko listova blitve
šaka pršuta ili pancette narezane na kockice
Priprema:
1. Zagrijati pećnicu na 200°C.
2. U zdjelu ili kuhinjski stroj staviti brašno, ružmarin i ostale začine koje koristite, posoliti i promiješati. Dodati maslac i dobro promiješati. Polako dodavati ledenu vodu i miješati rukom dok masa ne postane tijesto koje možete oblikovati u kuglu. Kuglu podijeliti u dvije od kojih neka jedna bude veće od druge. Umotati u foliju i staviti u hladnjak dok pripremate punjenje (oko pola sata ili više).
3. Za punjenje prerezati buču na dva dijela, žlicom izvaditi sjemenke. Polovice okrenuti prerezanim dijelom na lim i peći dok ne omekša. Taj dio ovisi o vrsti buče ali trebat će vam najmanje pola sata. Kad je buča pečena, smanjiti temperaturu na 180° i nastaviti pripremati punjenje.
4. Narezati listove blitve i baciti ih na oko minutu u kipuću vodu. Buču oguliti (osim Hokaido, nju ne treba guliti), izgnječiti vilicom ili gnječilicom za krumpir-pire. Tko želi, može ju usitniti i mikserom. Dodati, maslac, sireve, jaje i pršut ako koristite, posoliti vrlo oprezno (kušati) te popapriti. Po želji odvojiti pola smjese i u jednu polovicu dodati pofurene listove blitve.
5. Premazati maslacem posudu za quiche ili sličnu, posuti brašnom te otresti višak.
6. Izvaditi veću kuglu tijesta iz hladnjaka te razvaljati da izgleda poput pizze. Meni ovakva tijesta nisu uvijek dobro uspijevala pa sam nekako počela ove kugle rezati na kriške i njima oblagati posudu. Tko želi, može isprobati ovaj način. Za ‘pravu’ bi pitu tijesto trebalo biti razvaljati preko ruba posude, potom prekriti punjenjem i na kraju prekriti ‘pokrivačem’. Rubovi donjeg dijela se mogu sjediniti s gornjim dijelom ili odrezati nožem. Tko pitu ne želi potpuno prekrivati, može napraviti trakice kojima će pitu iskrižati poput Linzer torte ili u potpunosti izbjeći gornji dio tijesta.
7. Peći na 180°C oko sat vremena.
U slast!
20.10.2010. u 22:13 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh
Sir od dunja, Kodanjota ili Kodonjata
Prije nekoliko me tjedana blogerica Gustirna razveselila posebnim poklonom. Naime poslala mi je knjigu Škoj na pjat, Kuharicu otoka Visa upakiranu u mirisnu kovertu. Ne znam čemu sam se više veselila, knjizi i originalnim Viškim receptima ili biljkama koje je Gustirna ubrala oko svoje kuće na Visu i dodala u kovertu. Možda to nekome smiješno zvuči ali ja sam bila doista sretna te sam ostatak dana provela gotovo lebdeći i svako malo gurajući nos u tu kovertu i maštajući o plavetnilu mora i neba oko Visa. Biljke su sada dobile dostojno mjesto, u zdjelici izrađenoj na mojem najdražem otoku – Braču, a knjiga na polici među ostalim kuharicama.
Škoj na pjat (Otok na tanjuru) je kuharica koju su pripremila djeca Osnovne škole Vis te Učenička zadruga ISSA otoka Visa. Prikupili su recepte: “Njih su nam dale naše bake, majke, tete i susjede, pa nam je ubrzo nastala ova kuharica.” Neke lakše recepte su i sami isprobali a škola je “tako zamirisala pogačom od slane ribe, viškim kolačima, marmeladom od: dunja, smokve, plodova indijske smokve, grožđa, plodova planike i plodova divlje naranče...” piše u uvodnoj riječi knjige. A sve to kako bi se očuvala kuhinja ovog Dalmatinskog otoka. Knjiga je pisana na Viškom dijalektu “kojeg malo tko razumije i kojeg svi polako” zaboravljaju, uz paralelni prijevod na hrvatski književni jezik.
Gustirna mi je kuharicu nabavila na Visu i šteta je što je nema i drugdje za kupiti. Također je šteta što ovakvih knjižica nema više, iz raznih dijelova naše zemlje.
Nisam dugo birala prvi recept koji sam odlučila pripremiti. Sezona je dunja a ja obožavam sir od dunja, bilo kao slatki zalogaj ili kao dodatak tanjuru pikantnih sireva. Prošle sam godine radila sir od dunja po starom Bečkom receptu i sušila ga na pogrešan način te se ovaj upljesnjivio. Koja žalost nakon toliko posla!
Stoga sam odlučila Višku Kodonjatu pripremiti s manje plodova.
Sastojci:
3 kg zrelih dunja (ja sam uzela pola mjere)
3-4 jabuke
Šećer
1-2 limuna (uzela sam samo jedan)
Priprema:
Vrlo zrele dunje operite i dobro obrišite – ne gulite niti čistite. Može se izmiješati i koja jabuka, ako nema dovoljno dunja. Manje ostavite cijele, a veće samo prepolovite. Zalijte s toliko vode da voće bude potpuno potopljeno.
Kuhajte dok se voće ne raspadne. Odstranite tvrde dijelove. Meso čvrsto protisnite (propasirajte). Izvažite dobivenu kašu i dodajte jednaku količinu šećera te limunov sok. Pristavite. Kad provri, smanjite temperaturu na srednju vrijednost. Miješajući kuhajte dok se ne stvrdne i odljepljuje od kuhače (nisam čekala). Po želji umiješajte u zgotovljenu smjesu nasjeckane orahe i bajame (bademe). /Ovo nisam ali ću drugi put obavezno probati/.
Najjednostavnije je smjesu samo utisnuti u lim, obložen aluminijskom folijom, a ljepše je utisnuti u reljefne kalupe (namočene u kipuću vodu). Držite na hladnom dok se ne stvrdne – otprilike 24 sata. Izvadite smjesu iz kalupa (onaj iz lima narežite na kocke), pa uvaljajte u kristal šećer. Neka se još nekoliko dana suši na sobnoj temperaturi.
Odlučila sam se za limeni kalup za Madleines,
za mini kuglofe te silikonski za praline.
Ostatak sam ulila u oblični lim za kolače. Čim se smjesa u kalupima dovoljno stvrdnula da ne izgubi oblik vađenjem, izvadila sam ju na tanjur te ostavila da se još suši. Okus je odličan pa Kodonjatu nisam uvaljala u šećer. Djeca to jedu kao gumi-bombone ali je bolje i zdravije. Pralina-kodonjate u obliku srca ću, kad se potpuno osuše, umočiti u malo čokolade. Onu iz lima ću narezati na kocke i posluživati uz tanjur pikantnih sireva, kao predjelo ili poslije obroka.
Na kodonjatu je dobro utisnuti i list lovora radi dodatne arome.
Hvala Gustirna!
U slast!
p.s. slijedeći recept je odlična Venecijanska pita od tikve! Treba dobro iskoristiti sezonu, zar ne ;)?
15.10.2010. u 12:18 sati | 23 Komentara | Print | Link | Na vrh
Gulaš od tikve-buče-bundeve!
Ove smo godine u austrijskog pokrajini Gradišće (Burgenland) u Heurige jeli odličan gulaš od tikve. Djeca su tražila još a mi im nismo htjeli reći da to nije običan gulaš s mesom, na kakav su navikli.
Heurige je inače gostionica koju smiju držati samo ljudi koji imaju vlastiti vinograd i proizvodnju vina. Heurige su dakle nešto slično našim konobama ili vinskim podrumima ali one su ipak još nešto više od toga. Obično se tu poslužuju razni domaći namazi i nekoliko tipičnih jela od mesa (pa i gulaš) koje se često poslužuje i hladne, domaći kolači i slično. U pravoj Heurige ćete morati na šanku sami odabrati jelo i odnijeti ga za stol dok se u modernijima i većima nude i jela s jelovnika koje konobar donosi kao u svakom restoranu.
Mi smo dakle bili u jednoj tipičnoj Heurige u jednom malom selu i kako je taj dan bila ogromna gužva, nisam uspjela zatražiti recept za ovaj gulaš. Slijedećeg ga puta više nije bilo, jer se jelovnik mijenja, te sam odlučila pripremiti ovaj gulaš po klasičnom receptu za goveđi gulaš, uz mala odstupanja radi obogaćenja okusa.
Važni začini svakog gulaša su: luk, majoran, kim, mljevena paprika, eventualno lovorov list, češnjak.
Potrebno je:
Pola tikve / buče /bundeve, žute ili Hokkaido
1-2 luka
Majoran
Kim
Mljevena paprika (po želji, od 1 žličice do 1-2 žlice)
Lovorov list
Češnjak
1 rajčica
1 paprika
Voda ili povrtni temeljac
Sol i papar
Po želji:
1-2 žlice graška (može i smrznutog)
1 krumpir
Vino ili vinski ocat
Priprema:
1. Luk popržiti na ulju, dodati tikvu izrezanu na kockice. Dodati mljevenu papriku, majoran, posoliti te popapriti ako ne kuhate za malu djecu.
2. Popeći sa svih strana, dodati po želji češnjak te podliti vinom ili žlicom vinskog octa s malo vode. Potom podlijevati lagano vodom ili povrtnim temeljcem. Tekućine ne smije biti premalo kako jelo ne bi zagorjelo niti previše jer onda to više nije gulaš.
3. Dodati 2-3 lovorova lista, par sjemenki kima, 1 papriku narezanu na kockice ili kolutove, 1 rajčicu i grašak.
4. Tko želi može odmah dodati i krumpir narezan na sitne kockice te gulaš kuhati na laganoj vatri uz povremeno miješanje i podlijevanje. Jelo je gotovo kad je krumpir skuhan.
Napomena: kao i svaki put kad kuhate i za djecu, oprezno sa začinima. Za djecu ili odvojite dio ili skuhajte manje slano i bez papra pa odraslima dodajte prema ukusu.
U slast!
14.10.2010. u 15:33 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh
Bugarska 'torta' od tikve
Neki od vas su u prošlom postu rekli da čekaju objavu novog posta s jelom od bundeve/tikve/buče. Naime, kupujući papriku za ajvar i rajčice za prošli recept, od stare sam prodavacice Bugarke, dobila recept za pripremu slatkog jela od buče. “Bude kao torta. Samo je to htjeo da jede” kaže ona na bugarskom i pokazuje na 45-godišnju gromadu od sina. Njemu je bilo neugodno i pravio se da ne čuje ali recept je dobro zvučao i toliko me zainteresirao da sam ga odlučila odmah isprobati.
Nazovimo ovo jelo Bugarska torta od tikve.
Ja sam koristila onu žutu koja se mora guliti (iz jednog od prošlih recepata) ali vjerujem da je jelo jednako ukusno ili ukusnije ako se uzme Hokkaido buča. Ona se ne mora guliti a okusom podsjeća na kestene.
Potrebno je:
1 bundeva-buča-tikva
1 litra mlijeka
6 jaja (ili manje)
Šećera po želji. Moguće zamijeniti i medom ili sokom od agave ili javora.
Prstohvat soli
Po želji:
Kukuruzno brašno ili krupica
Vanilij šećer (od prave vanilije)
Korica od bio-limuna
Priprema:
1. Zagrijati pećnicu na 180-200°C. Buču narezati na male kockice ili naribati. Ne treba soliti i ne treba stavljati sa strane da pusti vodu.
2. Staviti u lonac i pokriti s malo vode te dovesti do vrijenja (kuhati se može i odmah na mlijeku). Prebaciti u posudu za pećnicu. Sa strane u zdjelu staviti mlijeko, prstohvat soli, jaja, šećer ili drugo sladilo, vaniliju i koricu od bio limuna ako ga koristite. Lagano promiješati pjenjačom te preliti preko buče.
3. Staviti u zagrijanu pećnicu. Iako toga nije bilo u receptu, ja sam posula površinu kukuruznim brašnom da se napravi korica i jako mi se svidjelo! Doista izgleda poput torte, vrlo je ukusno i djeca su tražila još.
U slast!
p.s. i slijedeći recept za glavni sastojak ima tikve !
i jos jedan p.s. upravo mi je javio izdavac da je moja knjiga Tatina kuharica ponovno bila u emisiji Dobro jutro Hrvatska 
jupi!
12.10.2010. u 21:56 sati | 14 Komentara | Print | Link | Na vrh
Pohane zelene rajčice
Sjeća li se još netko filma Pohane zelene rajčice?
Ja sam ga se sjetila dok sam prošlog vikenda birala paprike za ajvar kod “mojih” Bugara na kvartovskom placu. Pokraj mene je bio očito još jedan stalni kupac iz bivše Jugoslavije koji s Bugarima nije pričao njemački.. Takvih je stalnih kupaca na ovom štandu puno jer su godinama bili jedini koji su nudili crvenu Capia paprika koja se koristi za pečenje i pripremu ajvara. Kupac do mene nije htio paprike nego nešto drugo, također tipično za zimnicu u našim krajevima: zelene rajčice (paradajze, pomidore).
“Majstore, daj mi pola kutije” kaže ovaj a mladi mu (i neiskusni) prodavačev sin počne odvagivati pola kilograma. I meni se prije nekoliko godina dogodilo slično kad sam tražila sedam kila paprike a dobila 7 komada. Sad se paprike subotom dovoze u tonama – zna se tko priprema ajvar i ostalu zimnicu – a starim se kupcima spuštaju cijene, daju namirnice na probu ili – dijele recepti. Odličan recept krezube Bugarke s bundevom/ tikvom ostavljam za jedan od slijedećih postova a danas se vraćam na zelene rajčice.
Samo je jedan pogled na kištru s zelenim rajčicama bio dovoljan da se sjetim filma i njegove ugodne atmosfere američkog juga te zelenih rajčica koje su se pripremale u kuhinji glavnih glumica. Kupila sam samo kilogram ali se uskoro vratila po još i još. Slijedećih su se tjedana zelene rajčice pripremale na više načina jer su doista vrlo ukusne.
Naravno da ih je moguće pohati na uobičajen način, umakanjem u mlijeko, prezle (mrvice) i brašno ali tada imaju sličan okus kao i sve pohano. Odlučila sam se za originalnu južnjačku verziju: uvaljanu u kukuruzno brašno ili krupicu (palenta).
Pohane zelene rajčice
Potrebno je:
Rajčice
Kukuruzno brašno ili krupica (palenta)
Kokosova mast, maslo ili druga masnoća koja podnosi visoke temperature
Priprema je jednostavna, rajčice je potrebno narezati na kolutove koji nisu pretanki ali niti predebeli (oko 3-5 milimetara). Posoliti s obje strane kako bi pustile sok i kako bi se palenta lakše zalijepila. Uvaljati u palentu, popapriti i pržiti na malo ugrijane masnoće na srednje jakoj vatri. Moguće je i pečenje u pećnici na isti način, u tom slučaju premazati s malo ulja.
Poslužiti možete na više načina, same, s umacima, na salati. Ja sam se odlučila i na mali eksperiment te pripremila još dva slasna predjela: ‘medaljone’ od kuhane palente te savitke od datulja i šljiva.
‘Medaljoni’ od kuhane palente
Za ‘medaljone’ je dovoljno skuhati palentu te kad se stvrdne iz nje izrezivati kolutove ili razne oblike koji su djeci zanimljivi. Najjednostavnije je s čašom ili metalnim izrezivačima za kekse. Ova se palenta kasnije lagano zagrije i zapeče u pećnici ili u tavi, tko voli tvrđu koricu. Ovakva je palenta također odličan prilog mesu ili povrću umjesto riže, tjestenine ili krumpira.
Savitci/rolice od datulja ili šljiva i pršuta
Datulje omotane špekom ili pršutom su tipični tapas u barovima Španjolske. Priprema je vrlo jednostavna, jelo neobično i ukusno te zasitno. Dostojna domaća zamjena su suhe šljive. Dovoljno je dakle, omotati šljive ili datulje u krišku pršuta ili špeka te ispeći u pećnici ili u tavi. Ulje ni masnoće uglavnom nisu potrebne.
Sva tri jela možete poslužiti kao brze zalogaje koji se jedu prstima (finger food) ili čačkalicom ili kao zasebne priloge uz neko glavno jelo.
Možete ih nanizati u ovakve tortice, na gnijezdu od salate, marmelade ili nekog umaka te kombinirati slatko s kiselim, ljutim ili gorkim.
U slast!
11.10.2010. u 23:51 sati | 21 Komentara | Print | Link | Na vrh
Moja knjiga na Hrvatskoj TV
Upravo mi je javio moj izdavač (Naklada Nika) da će u ponedjeljak u sklopu emisije Dobro jutro Hrvatska, biti riječi i o mojoj knjizi Tatina kuharica. Prilog će se baviti samohranim očevima kojima ovakva knjiga itekako dobro može doći.
U ovoj su knjizi prikupljeni recepti mnogo očeva, razne dobi i profesija. Različito im je i bračno stanje, radno vrijeme ali i broj te dob djece. Ono što im je zajedničko jest upravo ljubav prema toj djeci ali i ljubav prema kuhanju.
Svima im je zajedničko i to da imaju dva-tri omiljena recepta koja njihova djeca vole te stalno traže još.
Mnoge od tih recepata naći ćete u ovoj knjizi. U knjizi se nalaze i recepti za jela kojih se većina čitatelja vjerojatno sjeća iz djetinjstva i koja se redovito pojavljuju u hrvatskim kuhinjama ali ne nužno i u kuharicama, poput francuskog krumpira, griza na mlijeku ili ćevapčića.
Osim što je ova knjiga s jedne strane poput abc početnice, ona nudi i uglavnom jednostavne recepte s raznih strana svijeta za one koji žele proširiti vidike i iskušati nešto novo. Recepti su vrlo jednostavni, pa neka objašnjenja o pripremi nisu potrebna svakome.
Ova knjiga izvrstan je dar za vašeg supruga jer ćete tako ujedno obradovati njega, ali sebe, jer ćete moći bar na kratko pobjeći iz kuhinje.
Zavirite u Tatinu kuharicu na:
ovom linku
Nije mi poznato točno vrijeme emitiranja ali bit će mi drago ako uspijete pogledati ovaj prilog. Bilo bi mi drago i ako bi to netko uspio snimiti te mi poslati prilog na mail 
.
Naklada Nika još kratko vrijeme knjigu nudi po sniženoj cijeni od 99 HRK i može se naručiti direktno na:
ovoj stranici, direktno kod izdavaca
Hvala na pažnji!
06.10.2010. u 13:47 sati | 14 Komentara | Print | Link | Na vrh
Juha od rajčice, domaća juha od rajčice
Jedna od mojih omiljenih juha je juha od rajčice.
Iako se sezona prirodno uzgojenih rajčica (ovdje pročitajte o rajčicama i njihovoj ljekovitosti) polako približava kraju, za mene je ovo i ljetna i jesenska, zimska i proljetna juha. Ona je naime za mene još jedan od okusa djetinjstva. Moja je baka do svojih visokih 85 godina održavala svoj maleni vrt u kojem je, zbog mene, bilo ponajviše rajčica. Znala je da ću ljeti i u jesen, odmah po dolasku, nakon što ju poljubim, svratiti do vrta i ubrati jednu veliku sočnu rajčicu i pojesti ju u trenu poput jabuke. Baka je rajčice i kuhala, procjeđivala i spremala u boce kako bi uvijek bilo domaćeg soka. Na jelovniku bi tako uz juhu od rajčice često bilo i kuhane govedine, krumpir pirea ili riže te umaka od rajčica. Na žalost, baka je umrla prije nego sam ju uspjela pitati kako kuha svoju čuvenu juhu. Na sreću, u Biogradskoj sam marini prije dosta godina otkrila sam juhu vrlo sličnog okusa te od konobarice-kuharice dobila recept!
Konobarica je bila pravi predstavnik starih ‚državnih’ restorana, i ponašanjem ali i izgledom i odjećom te obućom odnosno ‚Boroletama’ otvorenih prstiju i peta na nogama.
Rekla je: „To ti je jednostavno, uzmeš 6 pomidora, skuvaš sa strane riže, dodaš…..“
Dakle, za ovu je juhu potrebno:
6 rajčica (paradajza) srednje veličine ili 4 veće, ovisno za koliko ljudi kuhate
1 glavica luka
1 vezica (pušlek) peršina
Maslinovo ulje
Riža
Sol
1 žličica šećera
Po želji svježi bosiljak
Napomena: naravno da se umjesto svježih rajčica može uzeti i sok od rajčica ili propasirane rajčice. Tko želi, može probati i s pelatima, oguljenim rajčicama iz konzerve.
Priprema:
1. Zarezati rajčice kod korijena tako da se napravi križić, to kasnije omogućava lakše guljenje kožice. U lonac s rajčicama staviti maslinovog ulja, cijelu oguljenu glavicu luka, i šalicu-dvije vode, ovisno o gustoći juhe koju želite postići.
2. Dodajte i šećer, sol, papar i cijelu vezicu peršinovog lista. Bosiljak ostavite za kasnije.
3. Juha neka se kuha na laganoj do srednje jakoj vatri, oko 20-25 minuta. Za to vrijeme sa strane pripremite rižu i to po klasičnom omjeru. Jedna mjerica riže, jedna i pol mjerica vode. Ukoliko ne pripremate rižu kao prilog hrani nego samo za ovu juhu, bit će dostatna jedna šalica (za čaj) riže. Rižu oprati, staviti u posudu zajedno s vodom, poklopiti, dovesti do vrenja. Kada riža uzavrije, smanjiti struju ili plin na najmanje te BEZ dizanja poklopca kuhati još 10 minuta. Tada maknuti na stranu i čekati da juha bude gotova, i dalje NE dizati poklopac.
4. Kad je juha kuhana, procijediti (propasirati) kroz cjedilo kako bi se meso rajčice usitnilo i odvojilo od kožice. U lonac tada dodati još žlicu maslinovog ulja radi boljeg okusa. Ako vas je više, dodajte željenu količinu riže u juhu i odmah poslužite. Ako će se juha jesti i slijedeći dan, odvojiti dio i u njega staviti rižu, ni previše ni premalo. Kuhati sve zajedno još najviše 5 minuta.
5. Poslužiti se može sa svježim listovima bosiljka ali i uz dodavanje vrhnja ili creme fraiche – po želji.
U slast!
01.10.2010. u 15:01 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh
