Pohane zelene rajčice
Sjeća li se još netko filma Pohane zelene rajčice?
Ja sam ga se sjetila dok sam prošlog vikenda birala paprike za ajvar kod “mojih” Bugara na kvartovskom placu. Pokraj mene je bio očito još jedan stalni kupac iz bivše Jugoslavije koji s Bugarima nije pričao njemački.. Takvih je stalnih kupaca na ovom štandu puno jer su godinama bili jedini koji su nudili crvenu Capia paprika koja se koristi za pečenje i pripremu ajvara. Kupac do mene nije htio paprike nego nešto drugo, također tipično za zimnicu u našim krajevima: zelene rajčice (paradajze, pomidore).
“Majstore, daj mi pola kutije” kaže ovaj a mladi mu (i neiskusni) prodavačev sin počne odvagivati pola kilograma. I meni se prije nekoliko godina dogodilo slično kad sam tražila sedam kila paprike a dobila 7 komada. Sad se paprike subotom dovoze u tonama – zna se tko priprema ajvar i ostalu zimnicu – a starim se kupcima spuštaju cijene, daju namirnice na probu ili – dijele recepti. Odličan recept krezube Bugarke s bundevom/ tikvom ostavljam za jedan od slijedećih postova a danas se vraćam na zelene rajčice.
Samo je jedan pogled na kištru s zelenim rajčicama bio dovoljan da se sjetim filma i njegove ugodne atmosfere američkog juga te zelenih rajčica koje su se pripremale u kuhinji glavnih glumica. Kupila sam samo kilogram ali se uskoro vratila po još i još. Slijedećih su se tjedana zelene rajčice pripremale na više načina jer su doista vrlo ukusne.
Naravno da ih je moguće pohati na uobičajen način, umakanjem u mlijeko, prezle (mrvice) i brašno ali tada imaju sličan okus kao i sve pohano. Odlučila sam se za originalnu južnjačku verziju: uvaljanu u kukuruzno brašno ili krupicu (palenta).
Pohane zelene rajčice
Potrebno je:
Rajčice
Kukuruzno brašno ili krupica (palenta)
Kokosova mast, maslo ili druga masnoća koja podnosi visoke temperature
Priprema je jednostavna, rajčice je potrebno narezati na kolutove koji nisu pretanki ali niti predebeli (oko 3-5 milimetara). Posoliti s obje strane kako bi pustile sok i kako bi se palenta lakše zalijepila. Uvaljati u palentu, popapriti i pržiti na malo ugrijane masnoće na srednje jakoj vatri. Moguće je i pečenje u pećnici na isti način, u tom slučaju premazati s malo ulja.
Poslužiti možete na više načina, same, s umacima, na salati. Ja sam se odlučila i na mali eksperiment te pripremila još dva slasna predjela: ‘medaljone’ od kuhane palente te savitke od datulja i šljiva.
‘Medaljoni’ od kuhane palente
Za ‘medaljone’ je dovoljno skuhati palentu te kad se stvrdne iz nje izrezivati kolutove ili razne oblike koji su djeci zanimljivi. Najjednostavnije je s čašom ili metalnim izrezivačima za kekse. Ova se palenta kasnije lagano zagrije i zapeče u pećnici ili u tavi, tko voli tvrđu koricu. Ovakva je palenta također odličan prilog mesu ili povrću umjesto riže, tjestenine ili krumpira.
Savitci/rolice od datulja ili šljiva i pršuta
Datulje omotane špekom ili pršutom su tipični tapas u barovima Španjolske. Priprema je vrlo jednostavna, jelo neobično i ukusno te zasitno. Dostojna domaća zamjena su suhe šljive. Dovoljno je dakle, omotati šljive ili datulje u krišku pršuta ili špeka te ispeći u pećnici ili u tavi. Ulje ni masnoće uglavnom nisu potrebne.
Sva tri jela možete poslužiti kao brze zalogaje koji se jedu prstima (finger food) ili čačkalicom ili kao zasebne priloge uz neko glavno jelo.
Možete ih nanizati u ovakve tortice, na gnijezdu od salate, marmelade ili nekog umaka te kombinirati slatko s kiselim, ljutim ili gorkim.
U slast!
11.10.2010. u 23:51 sati |
21 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
listopad, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
