Juha od rajčice, domaća juha od rajčice
Jedna od mojih omiljenih juha je juha od rajčice.
Iako se sezona prirodno uzgojenih rajčica (ovdje pročitajte o rajčicama i njihovoj ljekovitosti) polako približava kraju, za mene je ovo i ljetna i jesenska, zimska i proljetna juha. Ona je naime za mene još jedan od okusa djetinjstva. Moja je baka do svojih visokih 85 godina održavala svoj maleni vrt u kojem je, zbog mene, bilo ponajviše rajčica. Znala je da ću ljeti i u jesen, odmah po dolasku, nakon što ju poljubim, svratiti do vrta i ubrati jednu veliku sočnu rajčicu i pojesti ju u trenu poput jabuke. Baka je rajčice i kuhala, procjeđivala i spremala u boce kako bi uvijek bilo domaćeg soka. Na jelovniku bi tako uz juhu od rajčice često bilo i kuhane govedine, krumpir pirea ili riže te umaka od rajčica. Na žalost, baka je umrla prije nego sam ju uspjela pitati kako kuha svoju čuvenu juhu. Na sreću, u Biogradskoj sam marini prije dosta godina otkrila sam juhu vrlo sličnog okusa te od konobarice-kuharice dobila recept!
Konobarica je bila pravi predstavnik starih ‚državnih’ restorana, i ponašanjem ali i izgledom i odjećom te obućom odnosno ‚Boroletama’ otvorenih prstiju i peta na nogama.
Rekla je: „To ti je jednostavno, uzmeš 6 pomidora, skuvaš sa strane riže, dodaš…..“
Dakle, za ovu je juhu potrebno:
6 rajčica (paradajza) srednje veličine ili 4 veće, ovisno za koliko ljudi kuhate
1 glavica luka
1 vezica (pušlek) peršina
Maslinovo ulje
Riža
Sol
1 žličica šećera
Po želji svježi bosiljak
Napomena: naravno da se umjesto svježih rajčica može uzeti i sok od rajčica ili propasirane rajčice. Tko želi, može probati i s pelatima, oguljenim rajčicama iz konzerve.
Priprema:
1. Zarezati rajčice kod korijena tako da se napravi križić, to kasnije omogućava lakše guljenje kožice. U lonac s rajčicama staviti maslinovog ulja, cijelu oguljenu glavicu luka, i šalicu-dvije vode, ovisno o gustoći juhe koju želite postići.
2. Dodajte i šećer, sol, papar i cijelu vezicu peršinovog lista. Bosiljak ostavite za kasnije.
3. Juha neka se kuha na laganoj do srednje jakoj vatri, oko 20-25 minuta. Za to vrijeme sa strane pripremite rižu i to po klasičnom omjeru. Jedna mjerica riže, jedna i pol mjerica vode. Ukoliko ne pripremate rižu kao prilog hrani nego samo za ovu juhu, bit će dostatna jedna šalica (za čaj) riže. Rižu oprati, staviti u posudu zajedno s vodom, poklopiti, dovesti do vrenja. Kada riža uzavrije, smanjiti struju ili plin na najmanje te BEZ dizanja poklopca kuhati još 10 minuta. Tada maknuti na stranu i čekati da juha bude gotova, i dalje NE dizati poklopac.
4. Kad je juha kuhana, procijediti (propasirati) kroz cjedilo kako bi se meso rajčice usitnilo i odvojilo od kožice. U lonac tada dodati još žlicu maslinovog ulja radi boljeg okusa. Ako vas je više, dodajte željenu količinu riže u juhu i odmah poslužite. Ako će se juha jesti i slijedeći dan, odvojiti dio i u njega staviti rižu, ni previše ni premalo. Kuhati sve zajedno još najviše 5 minuta.
5. Poslužiti se može sa svježim listovima bosiljka ali i uz dodavanje vrhnja ili creme fraiche – po želji.
U slast!
01.10.2010. u 15:01 sati |
11 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
listopad, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
