Varivo od kelja na portugalski: Caldo verde
Velik broj posjetitelja ovog bloga svakodnevno dolazi preko tražilice u koju upisuju riječ “kelj” ili “varivo od kelja” i slično. U jesen se naveliko traže i recepti za ajvar ili zimnicu. Recept od ajvara sam odavno objavila (link sa lijeve strane) kao i jedan recept za varivo od kelja. Kako je trenutno sezona kelja i kako sam od moje seljanke prije neki dan kupila kelj i još podosta svježeg povrća, odlučila sam pripremiti varivo od kelja koje je malo drugačije nego naše “domaće”.
Caldo verde je „Zelena juha“ porijeklom sa sjevera Portugala. To je i nacionalno jelo koje se poslužuje u gotovo svakom restoranu širom ove divne zemlje. Ja sam ga kušala u jednom vrlo malom restorančiću, tipičnoj ‘birtiji’ u kakvim se hrane domaći ljudi i vrlo mi se svidjelo. Caldo verde se može poslužiti kao zasitno glavno jelo ili kao lagana juha za večeru, ovisno o gustoći te količini jela. Osnova Caldo Verde je juha od krumpira i tu se razlikuje od naših domaćih variva od kelja.
U ovo se jelo dodaje i pikantna kobasica odnosno Chouriço ili Chorizo (španjolski), koja se obično kuha u komadu te poslije nareže. Druga je varijanta ona u kojoj se narezani Chouriço zažuti zajedno s lukom i češnjakom. Vegetarijanci Chouriço naravno mogu izostaviti a za pikantnost – ukoliko ne kuhaju za djecu - dodati malo čili papričica.
Moja verzija “Zelene juhe” je napravljena s još nekoliko sezonskih sastojaka (mrkva i buča odnosno tikva) kojih u originalu nema. Vi se možete odlučiti za verziju koju želite. Tko ne voli kelj, neka uzme blitvu ili listove korabice.
Potrebno:
500 g do 1 kg krumpira
1 luk
2 režnja češnjaka
Kelj, količina po želji
maslinovo ulje
pikantna kobasica ili Chouriço
2 mrkve
Kriška buče ili tikve, oko 100 grama
Kriška celerovog korijena
Priprema:
1. Na maslinovom ulju zažutiti nasjeckani luk, dodati Chouriço ili kobasicu i nakon nekoliko minuta dodati tanko narezani češnjak. Drugi je način spomenut u uvodnom dijelu.
2. Dodati krumpir, oguljen i narezan na kockice i preliti s vodom ili temeljcem (oko 1,5 do 2 litre). Ukoliko kuhate uz dodatak mrkve, celera te buče, prema mojem receptu, naribajte ih i dodajte krumpiru. Krumpir se također može kuhati na dva načina: na vrlo laganoj vatri dok se ne raspadne i ne postane dio juhe ili ga se može, čim omekša, izgnječiti kao za krumpir pire. Meni je ovo brži i jednostavniji način. Začiniti solju i svježe mljevenim paprom.
3. Nakon što je krumpir skuhan i izgnječen, potrebno je pripremiti kelj. Količinu kelja procijenite sami a prema njoj odredite i dodajte još vode. Juha bi morala biti gusta. Za ovaj sam recept od velike glavice kelja skinula 10 velikih i vrlo mesnatih listova. Njima se mora izrezati tvrdi stabljikasti dio. Listove se potom izreže na vrlo tanke listiće i kratko pofuri vrućom vodom (najbrže je iz kuhalice za vodu) da se izbjegne gorčina. Tako narezani i pofureni kelj dodati u juhu od krumpira i kuhati još dvadesetak minuta na laganoj vatri. Preliti s malo maslinovog ulja te poslužiti vruće uz dodatak kruha.
U slast!
26.09.2010. u 20:37 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh
Recept za najobičnije varivo i najobičniju bučnicu
Varivo + savijača od buče (tikve, bundeve)
Hvala svima koji su dali svoj glas u anketi iz prošlog posta. Anketa nije savršena niti tehnički dobro izvedena ali komentari su sigurno nadoknadili neke od tih nedostataka.
Dok se „kuha“ novi post o bio/organskoj hrani, evo dva jednostavna i vrlo sezonska recepta. Ja ih često kuhamo upravo ovako, u paru, jer je za oba potrebna: Tikva, Buča ili Bundeva...
Mnogima sa sjevera Hrvatske su ova jela poznata, komentirajte slobodno i dajte svoju verziju.
Bundeva, tikva ili buča bogata je beta karotenom, vitaminima C, E i B, te mineralima kalijem, kalcijem i fosforom. Povoljno utječe na regulaciju probave te je, poput tikvica i lubenice, prirodni diuretik i preporučuje se osobama s upalama mokraćnih putova, bubrega, mjehura i žuči, te muškarcima s bolesnom prostatom.
U našim krajevima bundeva se najčešće jede pečena ili pohana, kao sastavni dio variva ili se od nje priprema juha, a čest je sastojak nadjeva za savijače. Može se koristiti i za pire te rižoto ili salatu. U prehrani se koriste i sjemenke i bundevino odnosno bučino ulje koji sadrže sve vitamine i minerale kao i meso (pulpa) bundeve, ali u znatno većim količinama. Uvijek prije pripreme ogulite koru bundeve i nožem izdubite vlaknastu sredinu. Hokaido tikvu nije potrebno guliti.
Kako obično kuham relativno male količine hrane koje se pojedu isti ili najkasnije slijedeći dan (kako bi bile što svježije), tako sam i za ovaj recept odlučila iskoristiti samo jednu tikvu. Pola tikve za varivo a pola za bučnicu. Bučnica je izraz koji se koristi na sjeveru Hrvatske za savijaču ili štrudlu od tikve i svježeg sira.
Varivo od buče (tikve) je malo gušća juha i jelo mojeg djetinjstva kojeg je izvrsno pripremala mama. Nisam samo sigurna da li je recept od moje bake Varaždinke ili pak češke prabake. U mojoj je izvedbi dodan kopar a vi slobodno odlučite želite li ga ili ne.
Potrebno je:
Pola tikve (ovakve narančaste ili još bolje one bijele dugoljaste)
1 luk, nasjeckan
1 paprika, narezana
3 mrkve, na kolutove
3 srednje velika krumpira, na kockice
Oko 500 g svježih rajčica (ili iz staklenke)
Vezica (pušlek) peršinovog lista, sitno nasjeckati
Vezica (pušlek) kopra (Dille), sitno nasjeckati
3 lista lovora
Maslinovo ulje
Po želji: češnjak, čaša vina, kiselo vrhnje ili creme fraiche.
Priprema:
1. Tikvu (buču) naribati, posoliti, i ostaviti oko pola sata u cjediljki. Ocijediti.
2. Popržiti na maslinjaku luk, papriku i mrkve, te češnjak ako koristite. Dodati tikvice, zaliti s čašom vina (ako koristite), dodati oko 1,5 litre vode ili juhe tako da bude malo više nego samo da pokrije.
3. Dodati krumpir narezan na kockice, pelate ili rajčice, peršina, kopar te lovor list.
4. Kuhati dok mrkva i krumpir ne budu skuhani.
5. Pred kraj se može dodati još malo maslinovog ulja radi okusa. Pred posluživanje se može dodati još svježeg peršina i kopra. Na kraju si svatko može dodati kiselo vrhnje, oko 1 žličicu u svoj tanjur.
Bučnica
Za bučnicu sam koristila drugu polovicu naribane tikve (buče).
Bučnica može biti slana i slatka, ovisno o tome da li ste u ovaj nadjev dodali sol ili šećer.
Za slani je nadjev potrebno:
2 paketića tijesta-kora za savijaču (ili vlastitih)
1 manja naribana buča ili pola srednje velike
Oko 500 g svježeg sira
1 žlica soli
250 g kiselog vrhnja
1-2 jaja
ulje ili malo otopljenog maslaca za premazivanje lima i tijesta
veliki lim za pečenje
Priprema:
1. Zagrijati pećnicu na 190°C
2. Buču naribati, lagano posoliti i ostaviti da kratko ostoji i pusti vodu. Buču zatim staviti u cjediljku i rukama dobro istiskivati vodu.
3. Tako ocijeđenu buču tada pomiješati s ostalim sastojcima. Dodati šećer ili sol, ovisno o tome da li radite slatku ili slanu bučnicu. Meni je slana puno ukusnija od slatke.
4. Bučnica se ne nadjeva poput drugih savijača samo na rubu kora/tijesta nego se smjesa tanko namaže po cijelom tijestu i tek onda zamota.
5. Zamotana se bučnica stavi u lim koji ste prethodno premazali uljem ili maslacem. Kistom premazati maslac po bučnici i staviti u pećnicu. Peći dvadesetak minuta ili dok površina lagano ne potamni. Poslužiti vruće.
U slast!
17.09.2010. u 00:01 sati | 18 Komentara | Print | Link | Na vrh
Anketa o prehrani
Kako se u zadnje vrijeme puno toga vrti oko "zdrave" te bio (ili organski uzgojene hrane, voljela bih doznati vase misljenje o ovoj temi.
Hvala unaprijed na odgovorima!
Napomena: slobodno dodajte u komentare u kojoj zemlji zivite.
Ako zivite u Hrvatskoj, u kojem dijelu zivite:
Napomena:
Veci su gradovi poredani odvojeno da se vidi koliko je u njima lakse ili teze dobiti organski uzgojenu hranu.
Napomena:
Slobodno navedite u komentarima proizvodjace, ne kao reklamu nego kao informaciju ostalima.
Napomena:
Slobodno navedite u komentarima detalje.
Znate li da danas djeca ranije stupaju u pubertet? Razlog je prehrana mesom zivotinja kojima su u prehranu dodavani hormoni radi brzeg rasta. Ako ste ikako u mogucnosti, kupujte meso iz ORGANSKOG uzgoja, zivotinja koje nisu hranjene hormonima, antibioticima i koje nisu uzgojene u 2 metra stajskog prostora nego na pasnjaku.
Neki od nas su odrastali uglavnom uz manje vise organski uzgojenu hranu, imate li prijedloga kako da to ponovno postane vise pravilo nego iznimka?
Sto je potrebno da se promijeni svijest vecine i prisili proizvodjace hrane na sto veci organski uzgoj uz sto nize cijene?
U Austriji se naime pokazalo da veca potraznja (kupaca) ipak uzrokuje i vecom i raznovrsnijom ponudom proizvodjaca uz minimalne razlike u cijeni. Kontrole su ostre a same dozvole dobivanja "pecata" organskog proizvodjaca vrlo zahtjevne i dugotrajne. Poznat mi je primjer proizvodjacice Bio vina kod koje je ovaj proces trajao cak tri godine, sve dok se nije tlo oslobodilo ostataka umjetnih gnojiva. Organski uzgojeno je doista prirodno i najzdravije uzgojeno!
Da li vam je poznato kakva je situacija kod vas?
Koliko novaca trosite mjesecno na bio proizvode?
Mozete li nam jos nesto preporuciti ili savjetovati?
Eto toliko za sada, veselim se unaprijed vasim odgovorima!
10.09.2010. u 20:31 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh
“Domaći” Vanili-šećer
“Domaći” Vanili-šećer
Danas samo mala crtica za one koji ne znaju ili su zaboravili.
Svatko tko povremeno (ili često) priprema slatka jela, bile to obične palačinke ili slasni kolači, vjerojatno se susreo s vanilijom te vanili šećerom. Najčešće se automatski uzima vrećica vanili praška/ šećera, ne razmišljajući ima li on ikakve veze s vanilijom koja tako dobro obogaćuje okus sladoledima, šnenoklama ili kolačima. Otvorite li tu vrećicu, primjetit ćete da se taj šećer izgledom ne razlikuje od pravog šećera. Jedina je razlika u mirisu odnosno aromi koja je uglavnom umjetna! Jela pravljena s pravom vanilijom se prepoznaju po sitnom zrnju manjem od makovog.
Štapići vanilije su skuplji od vanili-šećera ali su i ukusniji. Presjecite štapić, ostružite iz njega sitni ljepljivi crni “kavijar” te dobro pomiješajte s kristalnim šećerom koji će time zadobiti prljavo sivu boju. Stavite u staklenku i dobro zatvorite.
07.09.2010. u 21:50 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh
