Varivo od kelja na portugalski: Caldo verde
Velik broj posjetitelja ovog bloga svakodnevno dolazi preko tražilice u koju upisuju riječ “kelj” ili “varivo od kelja” i slično. U jesen se naveliko traže i recepti za ajvar ili zimnicu. Recept od ajvara sam odavno objavila (link sa lijeve strane) kao i jedan recept za varivo od kelja. Kako je trenutno sezona kelja i kako sam od moje seljanke prije neki dan kupila kelj i još podosta svježeg povrća, odlučila sam pripremiti varivo od kelja koje je malo drugačije nego naše “domaće”.
Caldo verde je „Zelena juha“ porijeklom sa sjevera Portugala. To je i nacionalno jelo koje se poslužuje u gotovo svakom restoranu širom ove divne zemlje. Ja sam ga kušala u jednom vrlo malom restorančiću, tipičnoj ‘birtiji’ u kakvim se hrane domaći ljudi i vrlo mi se svidjelo. Caldo verde se može poslužiti kao zasitno glavno jelo ili kao lagana juha za večeru, ovisno o gustoći te količini jela. Osnova Caldo Verde je juha od krumpira i tu se razlikuje od naših domaćih variva od kelja.
U ovo se jelo dodaje i pikantna kobasica odnosno Chouriço ili Chorizo (španjolski), koja se obično kuha u komadu te poslije nareže. Druga je varijanta ona u kojoj se narezani Chouriço zažuti zajedno s lukom i češnjakom. Vegetarijanci Chouriço naravno mogu izostaviti a za pikantnost – ukoliko ne kuhaju za djecu - dodati malo čili papričica.
Moja verzija “Zelene juhe” je napravljena s još nekoliko sezonskih sastojaka (mrkva i buča odnosno tikva) kojih u originalu nema. Vi se možete odlučiti za verziju koju želite. Tko ne voli kelj, neka uzme blitvu ili listove korabice.
Potrebno:
500 g do 1 kg krumpira
1 luk
2 režnja češnjaka
Kelj, količina po želji
maslinovo ulje
pikantna kobasica ili Chouriço
2 mrkve
Kriška buče ili tikve, oko 100 grama
Kriška celerovog korijena
Priprema:
1. Na maslinovom ulju zažutiti nasjeckani luk, dodati Chouriço ili kobasicu i nakon nekoliko minuta dodati tanko narezani češnjak. Drugi je način spomenut u uvodnom dijelu.
2. Dodati krumpir, oguljen i narezan na kockice i preliti s vodom ili temeljcem (oko 1,5 do 2 litre). Ukoliko kuhate uz dodatak mrkve, celera te buče, prema mojem receptu, naribajte ih i dodajte krumpiru. Krumpir se također može kuhati na dva načina: na vrlo laganoj vatri dok se ne raspadne i ne postane dio juhe ili ga se može, čim omekša, izgnječiti kao za krumpir pire. Meni je ovo brži i jednostavniji način. Začiniti solju i svježe mljevenim paprom.
3. Nakon što je krumpir skuhan i izgnječen, potrebno je pripremiti kelj. Količinu kelja procijenite sami a prema njoj odredite i dodajte još vode. Juha bi morala biti gusta. Za ovaj sam recept od velike glavice kelja skinula 10 velikih i vrlo mesnatih listova. Njima se mora izrezati tvrdi stabljikasti dio. Listove se potom izreže na vrlo tanke listiće i kratko pofuri vrućom vodom (najbrže je iz kuhalice za vodu) da se izbjegne gorčina. Tako narezani i pofureni kelj dodati u juhu od krumpira i kuhati još dvadesetak minuta na laganoj vatri. Preliti s malo maslinovog ulja te poslužiti vruće uz dodatak kruha.
U slast!
26.09.2010. u 20:37 sati |
8 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
rujan, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
