Proljetni rižoto – za najmanje!
Ovako pripremljena riža je jelo koje rijetko koje dijete ne voli a posebno je omiljena među najmanjom i malom djecom. Jelo je gotovo identično popularnom Rizi-biziju (Risi-pisi u originalu) u koji je dodan kukuruz.
Rizi-bizi je jedno od omiljenih djece a glavni su sastojci riža i grašak. Potječe iz Venecije a još je i danas vrlo popularno jelo u gotovo svim zemljama koje su nekada bile pod Republikom Venecijom. U Veneciji se ovo jelo tradicionalno posluživalo vladaru, Duždu, na Dan sveca zaštitnika grada Sv. Marka, 25. travnja. Najjednostavniji način pripreme je onaj u kojem se riža i grašak zajedno kuhaju kao u osnovnom receptu za rižu, uz dodatak glavice luka koja se nakon kuhanja izvadi. Drugi, jednako jednostavan način je onaj u kojem se riža skuha prema osnovnom receptu, grašak se skuha posebno i doda u jelo. Ovo je treći i vrlo ukusan način i objavljen je u mojoj kuharici za očeve.
Potrebno je:
300-500 grama graška, svježeg ili smrznutog
Oko 100 grama (ili po želji) kukuruza, može i smrznutog
0,5 l juhe od povrća (ili vode)
Žlica-dvije maslaca
Pola glavice luka, nasjeckati
2 čaše riže okruglog zrna (oko 400 grama)
Sol, papar
1 čaša bijelog vina ili sok od pola limuna
Naribana korica polovice limuna
Po želji (ovo je dio originalnog recepta dobivenog iz Venecije ali je zbog manje djece moguće preskočiti):
50 g svježe naribanog parmezana
30 g pancette, slanine ili pršuta, narezati na kockice
1 žlica svježeg peršinovog lista, nasjeckati
Napomena:
Alkohol kuhanjem isparava te nije opasan čak niti za manju djecu. No ako ne želite koristiti vino ili ga nemate, uvijek ga možete zamijeniti sa žličicom octa ili sokom polovice limuna. Ja osobno preferiram limunov sok.
Priprema:
1. Dio maslaca otopiti u većoj tavi ili loncu, dodati pancetu ako koristite i nasjeckani luk. Kratko uz miješanje popržiti.
2. Dodati opranu rižu i kratko peći uz stalno miješanje. Ugasiti vinom (ili limunovim sokom) ili s pola čaše juhe. Nakon što je riža upila vino ili juhu, dodati grašak i kukuruz te kuhati oko minutu-dvije uz miješanje. Tada doliti dio juhe, toliko da malo pokrije rižu. Riža će upijati tekućinu i mora se paziti da ne presuši, kao kod svakog rižota. Po potrebi dodavati juhu i povremeno miješati.
3. Također je moguće, umjesto povremenog dolijevanja juhe ili vode, nakon dodavanja graska, dodati gotovo svu količinu juhe ili vode. Omjer je u ovom slučaju 2 čaše vode (dakle već navedenih pola litre) na 1 čašu riže.
4. Riža je gotova kad omekša ali ostane al dente. Mora biti vlažna ali ne smije plivati u tekućini.
5. Po želji umiješati ostatak maslaca, provjeriti začine. Posuti peršinovim listom i poslužiti.
Oprezno sa solju kad kuhate za djecu i pogotovo ako u ovom receptu koristite slaninu ili pršut jer su oboje slani. Bolje je naknadno dodavati sol nego presoliti i upropastiti jelo.
U slast!
13.04.2010. u 09:44 sati |
10 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
travanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
