Engleski "muffini"
Scones
scroll down for a translation
Ovih sam dana slučajno pronašla davno izgubljenog prijatelja iz Engleske te stoga objavljujem upravo recept za Scones, vrlo tipično englesko pecivo-kolačić. Recept sam dobila od jedne Bečke Engleskinje, moje prijateljice Jane, u zamjenu za recept za marmeladu od jagoda.
Engleski muffini su naziv koji se uglavnom u Americi koristi za ovu vrstu peciva koje sa muffinima osim oblika i nema puno toga zajedničkog. Originalni naziv je Scones (čitaj: skons ili skonz) i oni su obično neutralnog odnosno blago slatkog okusa.
Scones nisu desert nego izvrstan prilog uz poslijepodnevni čaj ili pecivo-kolačić za doručak. Odlično pristaju uz marmeladu ili samo maslac.
Potrebno za oko 8 komada:
225 g brašna
1,5 žličice praška za pecivo
Prstohvat soli
10 grama maslaca, omekšalog na sobnoj temperaturi
1,5 žličice šećera
150 ml mlijeka
Priprema:
1. Zagrijati pećnicu na 220°C.
2. Pomiješati šalicu brašna s praškom za pecivo i prstohvatom soli. Prosijati tri puta kako bi se dobro promiješalo.
3. Utrljati maslac u prosijano brašno a potom dodati šećer i sol.
4. Polako dodati mlijeko, miješajući nožem (nikako prstima!)
5. Pobrašniti ruke i miješati ovu smjesu dok ne postane mekano tijesto. Ukoliko je presuho, dodati još malo mlijeka.
6. Staviti na pobrašnjenu radnu plohu i izvaljati valjkom na 2 centimetra debljine.
7. Rezati s čašom ili rezačem/ formom za kolače, promjera 4-5 centimetara. Trik za bolji uspjeh pri dizanju: kad se izreže oblik, držati čašu ili metalni rezač jednom rukom te drugom po njoj udariti kako bi tijesto iz ispalo iz čaše.
8. Premazati mlijekom ili istučenim jajetom i peći na 220°C oko 12-15 minuta.
Evo i engleske verzije:
The other day I found again (thanks FB) my good and long-lost English friend, so today’s recipe is a typical English one: Scones. Recipe was provided by Jane, who is the ‘Englishwoman in Vienna’, in exchange for my strawberry marmalade recipe. Scones are sometimes called ‘English muffins’ although, apart from the shape, they do not have much in common. Real Scones are also not a desert but rather a kind of a five-o’clock-tea-pastry and something to put your breakfast butter or marmalade onto.
So here is Jane’s recipe:
As you can see it’s an English one with self raising flour - I mix mine up with 1 cup of flour + 1.5 level teaspoons baking powder + a pinch of salt and sieve together three times to mix well.
Recipe makes around 8:
225g Self raising flour
10g butter (yes, only 10) at room temperature
1.5 tablespoons caster sugar
pinch of salt
150ml milk
Rub butter into sifted flour, then stir in sugar and salt.
Slowly mix in milk with a knife (not fingers!!).
With floured hands knead mixture to a soft dough, if too dry add a bit more milk.
Turn out onto floured surface and roll to 2cm thick.
Cut with a 4/5 cm pastry cutter, put on greased baking tray, glaze with milk or beaten egg and bake at 220 degrees for 12-15 minutes. Cool on wire rack.
There’s a trick I learned which makes them rise better, put cutter on dough with one hand over it and smash it down with the other hand.
U slast!
08.04.2010. u 14:43 sati |
9 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
travanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
