moja KUHARICA izlazi iz tiska, polako :)
Evo je, misterija oko naziva i boje otklonjena, tu je naslovnica moje kuharice. Radi se o kuharici za tate, za muskarce dakle ali i majkama ce vjerojatno biti zanimljiva.
I odluceno je da se ide s crvenom iako je borba s plavom (vidi prosli post) bila gotovo nerijesena. Preko blog ankete, facebooka i maila vas je glasalo preko 200 i crvena je naslovnica odnijela doista tijesnu pobjedu.
Ocekujte dakle pocetkom slijedeceg tjedna u vasoj knjizari, Tatinu (a ne Marinu) kuharicu. Mare, odnosno ja, je prikupila recepte od raznih tateka (pa i vlastitog tate i muza), napisala, skuhala, snimila i - objavila ovu knjigu.
Sto mozete ocekivati od ove knjige?
Što se događa kad Tata ostane sam s djecom i nekako ih mora nahraniti? Ako Tata ne zna ni ispeći jaje, a kamoli pripremiti špagete, uz ovu će kuharicu naučiti i više od toga! Ne samo da će djecu nahraniti ukusnim jelima koja djeca vole, uz ovu knjigu neće mu ponestati ni ideja i neće se morati pitati: Što ćemo jesti? Naučit će pripremiti dječju rođendansku zabavu i tortu, raditi hamburgere ali i večeru za goste. Uz ovu će knjigu Tata moći pripremiti ukusan obrok kao iznenađenje za Mamu ili, ako poneki Tata više nije u braku s Mamom, dobiti ideju za romantični jelovnik kojim će osvojiti svoju novu prijateljicu.
Tate za Tatu!
U ovoj su knjizi prikupljeni recepti mnogo očeva, razne dobi i profesija. Različito im je i bračno stanje, radno vrijeme ali i broj te dob djece. Ono što im je zajedničko jest upravo ljubav prema toj djeci ali i ljubav prema kuhanju. Svima im je zajedničko i to da imaju po dva-tri omiljena recepta koja njihova djeca vole te stalno traže još. Mnoge od tih recepata naći ćete u ovoj knjizi.
U knjizi se nalaze i recepti za jela kojih se većina čitatelja vjerojatno sjeća iz djetinjstva i koja se redovito pojavljuju u hrvatskim kuhinjama ali ne nužno i u kuharicama, poput francuskog krumpira, griza na mlijeku ili ćevapčića. Osim što je ova knjiga s jedne strane poput abc početnice, ona nudi i uglavnom jednostavne recepte s raznih strana svijeta za one koji žele proširiti vidike i iskušati nešto novo.
Recepti su vrlo jednostavni, pa neka objašnjenja o pripremi nisu potrebna svakome. No ona su tu zbog onih očeva ali i majki koji su početnici te im takva kuharica pomaže da se ohrabre i počnu uživati u kuhanju.
Online ce se kuharica od pocetka slijedeceg tjedna moci kupiti na web stranici izdavaca, gdje je kupnja i najpovoljnija:
Naklada Nika a kasnije i na stranicama
Superknjizare gdje je moguce i placanje kreditnim karticama. U igri ce mozda biti i Amazon, pa ako netko s njima ima bilo kakvih iskustava neka javi.
Zasada vase predbiljezbe mozete mailom slati meni na
tatina.kuharica@gmail.com ili
mare_kuharica@hotmail.com a ja cu ih prosljedjivati.
Nadam se da ce medju citateljicama i citateljima Tatine kuharice kao i dosada biti i gurmana bez djece a koji uzivaju u mojim receptima.
03.02.2010. u 22:28 sati |
30 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
veljača, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| |
|
|
|
|
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
