Recepti za Speculatius kekse uz blagdan Svetog Nikole
Ove se subote spremamo kod prijateljice u čiji vrt već nekoliko godina zaredom svraća Sveti Nikola i iz ogromne vreće koju nosi Knecht Ruprecht (o njemu više kasnije) vadi poklone te daruje okupljenu djecu.
No, prije toga svakom djetetu iz svoje 'Zlatne knjige' pročita par rečenica o tome što je dobro radio a što bi mogao raditi malo bolje. Naravno da su za to potrebne posebne pripreme, pohvale i pokude se šalju danima unaprijed mailom (bez da to dijete zna, naravno) a kako bi ih domaćica mogla krasopisom unijeti u Zlatnu knjigu Svetog Nikole. Moj Mališan sa svojih skoro 8 godina, dolazi u dob kada se prestaje vjerovati u razne muškarce koji iz 'čistog mira' donose poklone te je prije neki dan izjavio: „Sveti Nikola ne postoji, to se uvijek neki muškarac u njega presvuće. Kad smo bili kod K. je izgledao drugačije nego kad smo bili kod C.“.
Uspomena na dobrog čovjeka se bez obzira na količinu religioznosti njeguje i u vrtićima i školama. Marin Mali je tako još u vrtiću doznao da je Sveti Nikola bio prava osoba koja je darivala siromašne te se danas netko preoblači i daruje djecu upravo u spomen na pravog Sv. Nikolu.
Ali čini se da se ova priča zaboravlja među onima koji oko ovog datuma prigodnim poklonima pune trgovine. Naime, u austrijskim trgovinama već godinama mali krampusi odnosno vragovi te crvene čokoladice i vrećice s njegovim (imaginarnim) likom sve više istiskuju one sa Svetim Nikolom. Pomalo se čini da je mali vrag više marketinški gledano više cool od starog sijedog čovjeka u biskupskoj halji i kapi, čiji se dan slavi u nedjelju, 6. prosinca. Bez obzira na sve, radi se o lijepoj priči i običaju i bilo bi šteta da ga nestane.
Prema nekim (crkvenim) izvorima, ovaj je praznik u sebi ujedinio uspomenu na čak dvije osobe iz područja Male Azije (Turska), točnije mjesta Myra. Na Biskupa Nikolausa od Myre iz 4. stoljeća te Biskupa Nikolausa od Pinore iz 6. stoljeća. NJihovim praznikom je ovaj datum proglašen tek 1222. godine. U nekim je zemljama, kao na primjer u Nizozemskoj, Sv. Nikola gotovo veći praznik od Božica. Pratitelji Sv. Nikole su često Knecht Ruprecht ili Krampus/vrag čija je svrha bila „odgojna“ odnosno zastrašivanje djece a kako bi bila dobra i poslušna. Ovaj pak običaj ima svoje korijene u vjerovanjima u demone iz predkršćanskog doba. Nas su ranije pozivali s malim i na takva okupljanja ali smo upravo zbog prisustva – po nama nepotrebnog i prestrašno maskiranog krampusa – odbijali.
SPEKULATIUS i ostala blaga
A sada na slasnu stranu ovog običaja odnosno jela i pića koja se ovom prilikom poslužuju. Osim obaveznih marona/kestena i Glühwein ili Bisschopswijn (Biskupovog vina) odnosno kuhanog vina, u čast je Sv. Nikole kreiran i keks sa slikama, kakvog danas poznajemo pod imenom Spekulatius. Ime dolazi vjerojatno od latinske riječi „speculum“ koja znači ogledalo ili prikaz. Moguće je i da dolazi od riječi „Spekulator“ koja je bila i ime za biskupa, u smislu „promatrača“.
Ranije su na ovim keksima bile prikazivane kompletne priče o Sv. Nikoli.
Spekulatius se priprema vrlo jednostavno, sa vrlo jednostavnim sastojcima uz dodatak aromatičnih začina koji mu daju mirisan i prepoznatljiv okus. Tijesto se može izrezivati poput svih keksića ili utiskivati u drvene ili metalne formice sa slikama. U starim receptima nema dodataka praška za pecivo i sličnog ali to ne znači da ga vi ne možete staviti.
Važno je da dobro ohladite tijesto u hladnjaku (zamotano u aluminijsku foliju) jer se samo tako može dobro i tanko razvaljati bez da se trga. Recepti navode 1-2 sata ali nećete pogriješiti ako ga ostavite i puna 3 sata u hladnjaku da se dobro stvrdne. Također, neki recepti smanjuju količinu brašna i zamjenjuju ga sirovim marcipanom.
Potrebno za oko 40 keksića, ovisno o velčini kalupa ili formi:
300 g brašna
250 g maslaca
300 g šećera
1 jaje
Prstohvat soli
Prstohvat mljevenih klinčića
2 žličice mljevenog cimeta
1/ 2 žličice mljevenog muškatnog oraščića
2 žličice mljevenog kardamoma
Listići badema
Po želji: naribana korica jednog bio-limuna
Priprema:
1. Zamijesiti tijesto i to tako da prvo pomiješate maslac sa šećerom, dodate jaja i začine.
2. prosijati brašno u smjesu i miješati dobro dalje i potom staviti u hladnjak na 2-3 sata.
3. Posuti lim brašnom. Zagrijati pećnicu na 200°C.
4. Ako imate drvene ili metalne formice/posudice za Spekulatius onda tijesto utisnite u njih. Ako ih nemate, izvaljajte tijesto kao i za druge kekse i formicama izrežite razne oblike. U nekim trgovinama ima metalnih formica u obliku Sv. Nikole ali u biti možete uzeti bilo što.
tko uvijek mora pomagati i napraviti sve sam? Mala Mare :)
5. Na lim stavite listiće badema i na njih stavite kekse.
6. Peći oko 10 minuta, ovisno o veličini keksa. Manji trebaju manje vremena.
U slast!
p.s. kasnije ću dodati još i recept za kuhano vino.
04.12.2009. u 18:04 sati |
12 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
prosinac, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
