Recept za juhu od kestena i tikve (buče)
Evo recepta s dva tipična jesenska sastojka, meni jako omiljena. Tikvom i kestenom. Oboje su vrlo rasprostranjeni u nasim krajevima, relativno pristupacne cijene a kestene si mozete i sami nabrati. I tikva i kesten su vrlo zdrave namirnice.
Kako sam nekoliko ljeta provodila na otoku Korzika, po prvi sam put cula da kesten ne mora biti samo desert koji se pece ili kuha te iz njega radi kesten pire ili obilje kolaca. Naime, kesten je na Korzici vec stoljecima vrlo rasprostranjen, nazivaju ga i kruhom jer je kestenovo a ne brasno od zitarica, hranilo narod, pogotovo onaj slabijeg imovinskog stanja. I danas se na ovom otoku kesten koristi u prehrani u raznim oblicima. Ovo je namirnica bez masnoca (iako vrlo bogata kalorijama), bez glutena, bogatija C vitaminom od limuna i bogatija proteinima od krumpira (ali ne i zitarica). U kestenima je i vise skrobi nego u krumpiru a na Korzici je upravo kesten bio glavni sastojak palente, odnosno "pulende" kako ju korzikanci nazivaju. Kesten je vec oko dvije tisuce godina udomacen u Europi i za to je vrijeme pomagao velikom broju stanovnistva da prezivi zimu.
Bundeva, tikva ili buča je bogata beta karotenom, vitaminom C, E i vitaminima B skupine, te mineralima kalijem, kalcijem i fosforom. Pored manjih količina bjelančevina, ugljikohidrata i masti, tu je niz vitamina (karotina ili provitamina A, vitamina C, E i K i vitamina B grupe - B1, B2, B6, zatim niacina, folne kiseline i dr.), kao i mineralnih sastojaka (kalija, fosfora, kalcija, željeza). A tu su pektini, celuloza i druga biljna vlakna.
Povoljno utječe na regulaciju probave te je poput tikvica i lubenice, prirodni diuretik i preporuča se osobama s upalama mokraćnih putova, upalom bubrega, mjehura i žući, te bolesnom prostatom.
Kod nas se jede kao juhu ili sastavni dio variva, pečenu, pohanu ili kao dio nadjeva za savijače...pire, rižoto. U prehrani se koriste i sjemenke i bundevino odnosno bučino ulje koji sadrže sve vitamine i minerale poput pulpe bundeve, ali u znatno većim količinama. Uvijek prije pripreme ogulite koru, iznutra nožem izdubite i vlaknastu sredinu. Hokaido tikvu nije potrebno guliti.
Hokkaido tikva je mnogima najukusnija pecena ali i juhe napravljene od ove tikve mogu biti odlicnog okusa. Kako bi se ublazio okus tikve a okus kestena dodatno oplemenio, ujedinila sam ova dva sastojka i nastala je:
Juha od kestena i tikve (buče)
Potrebno je:
200 g kestena
Tikvica od oko 400 g, najbolje Hokkaido
Štamperlica konjaka, Porto-vina, Marsale ili sličnoga
Maslac 1-2 žlice
1 žlica šećera
0,9 l povrtnog temeljca ili vode
Napomena:
Alkohol kuhanjem isparava a ostaje okus. Za manju djecu svakako izbacite sav alkohol.
Priprema:
1. Tikvicu prepoloviti, za to su potrebne snazne muske ruke:
odstraniti zlicom sjemenke...u tome ce uzivati vasa djeca. sjemenke se mogu susiti te kasnije peci, posoliti i koristiti kao grickalice.
Narezati.
2. Kestene nožem napraviti križić i peći desetak minuta pećnici. Oguliti.
3. Otopiti maslac na srednje jakoj vatri, dodati kestene i tikvu i dinstati nekoliko minuta uz povremeno miješanje.
4. Dodati alkohol, promiješati i dodati povrtni temeljac ili vodu. Kuhati dok tikvica ne omekša, obično to nije dulje od 15 minuta.
5. Kad je skuhano, izmiksati mikserom ili u blenderu za koktele, dok ne postane krema. Poslužiti odmah, po želji dodati par kapi narančinog soka ili slatko vrhnje.
U slast!
18.10.2009. u 21:31 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
Recept za Voćni kolač sa smokvama
Vise sam ljetnih mjeseci svoje mladosti zivjela i prezivljavala jeduci smokve i pokoju ribu, rajcicu i komad kruha. Studentski nam je budzet bio ogranicen, ljeto gotovo neograniceno dugo i trebalo se snalaziti s vrlo malo novaca kako bi se na moru ostalo sto dulje. Smokava je na mojem posebnom otoku bilo puno, rasle su posvuda i nisu bas uvijek bile cijenjene. Ovisilo je to valjda o ukusu vlasnika koji bi ih ili susio ili pustao da padaju s drveta i propadaju. A meni su ukusne bile i svjeze i guljene ali i one koje bi se jos na drvetu osusile.
Mozda za neke krajeve kasnim s ovim receptom ali kod nas jos uvijek ima dovoljno svjezih smokava za kupiti. Uvoze se iz Turske, uglavnom su velike i izuzetno ukusne. Turska inace vodi u svjetskoj proizvodnji smokava s 285,000 tona godisnje, a slijedi ju Egipat s cak 100 tisuca tona manje!!!
Kako sam veliki obozavatelj smokava, osim sto ih jedem svjeze, pripremam s njima kolace, salate i marmelade. Marmelade su mi ove godine ispale jako dobro i mislim da cu ih napraviti jos, dok zalihe smokava nisu presusile. Smokve se moze jesti sirove, suhe ili kuhane za marmeladu i u vinu.
Smokva ili Ficus carica je poznata i obozavana od davnih vremena. U raju je smokvin list bio nesto poput donjeg rublja Adama i Eve, stari su grci smokvu smatrali afrodizijakom a i za stare je rimljane imala seksualno znacenje. Rimljani su njima hranili guske zbog jetre a slavni je kuhar staroga Rima, Apicije navodno i svinje hranio smokvama kako bi im meso bilo ukusnije.
Smokva je izuzetno hranjivo i zdravo voce. Najveci je biljni izvor kalcija i vlakana a vrlo su bogate i magnezijem, manganom, Vitaminom K i antioksidantima.
Potrebno za vocni kolac sa smokvama:
125 g Maslaca
125 g Posnog svjezeg sira
4 jaja pjenasto s 250 g secera
250 g brasna
(ili 100 g brasna i 100 g griza ili polente)
2 zlicice praska za pecivo (po zelji)
Naribana korica jedne bio-narance (ili iz vrecice)
6-8 velikih smokava (oko pola kile)
Na vrh par kapi limunova ili narancinog soka
Priprema:
1. zutanjke dobro pomijesati sa secerom, dodati mekani maslac i sir. Polako dodavati brasno.
2. Istovremeno istuci bjelanjke u kuhinjskom stroju ili mikserom. Tada je potrebno pazljivo dodati snijeg od bjelanjaka u smjesu s ostalim sastojcima.
3. ovu smjesu izliti u lim za pecenje ili formu od metala (ili silikona, tko sto ima), cetvrtastog ili okruglog oblika. Izravnati povrsinu, smokve prerezati na pola i poslagati po tijestu i lagano utisnuti. Po smokvama mozete nakapati par kapljica limunovog ili narancinog soka a dobro im pristaju i nasjeckani orasi.
Peci na 180°C oko 40-tak minuta odnosno dok tijesto na povrsini ne zadobije lagano smedju boju. Provjeriti cackalicom da li je tijesto i u sredini peceno.
Posluziti toplo ili hladno, uz kuglicu sladoleda od vanilije.
U slast!
12.10.2009. u 22:58 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh
Recept za domaći ajvar
Svi mi koji volimo mirise i okuse djetinjstva, znamo da niti jedna marmelada i niti jedan ajvar nisu tako ukusni kao oni koje smo dobivali od bake a koje si danas pripremamo sami, prema bakinom receptu ili vlastitom ukusu.
Kraj ljeta i jesen su prepuni zrelog voća i povrća, što znači da je krajnje vrijeme za pripremanje zimnice. Sad bi neki uzviknuli: „Što će nam zimnica kad svega ima za kupiti u trgovini?“ Drugi će odmahnuti glavom i reći: „To meni ne treba, dobit ću od mame, bake itd…koja to priprema. Treći će reći: „Konačno zrelo voće i povrće! Vlastito je najukusnije!“ i prionuti na pripremu zimnice koja zimu neće niti dočekati.
Nekad nije bilo kupovnih marmelada i džemova kao niti ajvara ili ukiseljenog povrća ili su bili preskupi. Ljeti bi se na selu koristile namirnice iz vlastitog vrta ili polja, a u gradu jeftino kupovale krajem sezone na placu, te bi se sušile, kiselile, kuhale i ukuhavale i tako bi se osiguravao izvor raznovrsne hrane tijekom cijele jeseni i zime. Kako danas doista ima svega za kupiti, izrada pravih zimnica kakve neki od nas još možda pamte, se prorijedila. Obitelji više nisu tako velike da bi bilo potrebno nakuhavati velike količine. Također, nemali broj obitelji nema dovoljno prikladnog prostora za skladištenje velikog broja staklenki koje čine raznovrsnu zimnicu.
Danas se stoga rade manje količine marmelada, ukiseljenog povrća ili ajvara, koje se pojedu i prije isteka jeseni.
Samo kiseljenje povrća, kuhanje ajvara ili marmelada ne oduzima puno vremena. Obimniji je posao pripreme i čišćenja te iskuhavanja staklenki.
Ovog puta objavljujem cijeli postupak za izradu minimalne količine ajvara prema mojem vlastitom receptu. On je smišljen iz nužde, zbog nedostatka dovoljno dobrog kupovnog ajvara i nezadovoljstvom svim ostalim receptima. Pravi, originalni, ajvar nikada u sebi nema rajčice a rijetko sadrži i luk. Ovo su osnovni sastojci koje je potrebno skuhati u određenom omjeru koji je naravno stvar ukusa. Nakon puno isprobavanja sam zaključila da je ovaj omjer baš po mom ukusu odnosno da ga tako volim da mi nova isprobavanja trenutno nisu potrebna. Postoji reklama za jedan proizvod koji bih ovdje primjenila, a glasi otprilike ovako: Kad ga jednom otvoriš ne možeš prestati jesti! Da nije tako kaloričan i kod nas bi se valjda pojelo po staklenku ajvara dnevno. Nadam se da će se vama ovaj ajvar jednako svidjeti kao meni i mojoj obitelji i prijateljima.
Ovo je takozvan brzinski način izrade ajvara, potpuno bez konzervansa.
Potrebno je:
1,5 kg crvene špic paprike (Capia) ili u nedostatku – Dolma (to su ove na slici)
0,5 kg patliđana
nekoliko svježih čili papričica, prema ukusu
četvrt do pola glavice češnjaka
sol
Maslinovo ulje
Po želji: ocat
1. Paprike peći u pećnici s obje strane dok koža ne potamni. Izvaditi i pokriti alu-folijom u pričekati da se dovoljno ohladi da kožu možemo skinuti rukom ili nožem.
2. Za to vrijeme pripremite drugi lonac u kojem ćete prokuhati staklenke i poklopce. Vodu zagrijati u kuhalici za vodu, kako biste uštedjeli na vremenu, te preliti u lonac i nastaviti kuhati na najjačoj temperaturi. Staklenke i poklopce kuhati najmanje tri minute kako bi se ubile bakterije i posebnom hvataljkom izvaditi i staviti na čistu krpu cijediti. Ako je površina osjetljiva na vruće, stavite krpu na lim za pečenje ili slično.
3. Patliđane probosti sa svih strana vilicom (da ne eksplodiraju) i peći u pećnici dok ne splasnu, odnosno dok meso ne omekša.
4. Patliđane nasjeckati na kockice, pola češnjaka također. U velikom loncu što šireg dna zagrijati ulje, popržiti češnjak i kratko popržiti patliđane jer se brzo počnu raspadati. Staviti u mixer za koktele (ili bilo kakav drugi) i kratko usitniti.
5. S oguljenim paprikama postupiti isto: kratko popržiti na dovoljno ulja i češnjaka, dodati patliđane i nastaviti peći na srednje jakoj do jakoj vatri. Povremeno miješati kako ne bi zagorjelo. Tko želi može za okus dodati malo octa.
6. Nakon toga obući rukavice za pranje suđa, uzeti 3-4 (ili više, ovisno o tome koliku ljutinu volite) čilija, rasjeći ih i popržiti na ulju. Ljutinu se može smanjiti ako se izvade sjemenke. Čilije dodati paprikama i patliđanima i dobro ih promiješati. Na srednjoj vatri uz stalno miješanje kuhati najmanje pola sata do 40 minuta. Ako vam se učini da je masa postala previše suha, dodajte još malo ulja. Kušati i tek pred kraj posoliti.
7. Još vruć ajvar staviti u iskuhane staklenke, tako da ostane oko 1 cm od poklopca. Dobro protresti kako bi izašao sav zrak, izravnati i politi maslinovim uljem da se ne bi kvarilo. Čvrsto zatvoriti i čuvati na hladnom i tamnom mjestu. Nakon otvaranja obavezno držati u hladnjaku i pojesti u roku od nekoliko dana, najviše 7-14.
Poslužiti kao prilog mesu ili jednostavno kao namaz na kruhu, na bruschetti i posut s malo ribanog sira.
U slast!
02.10.2009. u 21:40 sati | 14 Komentara | Print | Link | Na vrh
