Kuharica u gostima
Kao sto sam najavila, uslijedit ce nekoliko jesenskih recepata medju kojima prednost imaju upravo oni od jesenskih plodova tj. Bundeve (tikve, buche itd) ili kestena.
Za juhu od bundeve imamo recept gostujuce kuharice - Windfucker's sister - koja bi ovu juhu mogla jesti svaki dan. Meni je takodjer bila vrlo ukusna.
Bundeva/tikva potice brzu razgradnju otrova i masti u tijelu. Potice probavu i rasterecuje gusteracu. Jaca nerve, bubrege i pojacava imunitet, diuretik je (potice nas na piskenje) i snizava povisen kolesterin. Ima vise karotena nego mrkva.
Juha od bundeve
1 kg bundeve (narancaste)
glavica luka
5 dag maslaca (nije uvjet, ja sam dinstala luk na ulju i sasvim fino je ispalo)
3 dl vrhnja
Popržiti luk, dodati izribanu bundevu i kratko izdinstati. Politi s 1,5 l vode ili povrtnog temeljca (i voda je bila sasvim dobra). Kad zakipi smanjiti vatru. Posoliti, popapriti i kuhati dok bundeva ne omekša. Umjesto soli ja sam stavila vegete. Pred kraj dodati 3 dl vrhnja za kuhanje, ostaviti kratko na laganoj vatri. Posuti peršinom.
U slast!
27.10.2008. u 12:21 sati |
5 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
Tikve, tikvice, bundeve, buche, zucchine...
Dugo nisam pisala na ovom mom blogu. Nije da nisam kuhala, dapace, kuham skoro svaki dan. Ali kuham nabrzinu i uglavnom ne stignem fotografirati postupak. Mala Mare je previse aktivna i doista uz nju nije moguce raditi sve ovo.
Iako, moram priznati da sam nekoliko jela i snimila ali onda nisam stizala skinuti fotke s kartice ili napisati recepte i objaviti ih ovdje.
Ali ni to nisu bili jedini razlozi pauze. Bilo je naime i pregovora s jednim online portalom za objavu recepata i raznih tekstova o prehrani. Do dogovora je doslo i trebali su mi poslati ugovor. Sto se iz nekog cudnog razloga nije dogadjalo. Zeljeli su suradnju i to potvrdjivali u mailovima a rokovi su se pomicali za mjesec, dva pa tri ... konacne narudzbe nisu stizale iz valjda tipicno hrvatskih razloga. Netko se predomisli i ne pada mu na pamet drugoj osobi javiti da vise mozda ne zeli suradnju ili da nema novaca to platiti ili slicno. Isto je i kad nekom (mozda nekoj instituciji) nesto u ovoj zemlji pises, mozda molbu ili slicno. Saljes mail pa drugi pa treci i nikad se nitko ne udostoji dati ti bilo kakav odgovor. Niti pozitivan niti negativan. To nikako ne mogu razumjeti. Pa zar doista toliko kosta da se nekome napise: hvala, vise ne trebamo? Ili: Obratite se tom i tom.....itd itd....
Ali ovo je kuharski a ne kukarski blog i necu dalje o tome. Nije to tako bitno ali nervira me taj isti tip ponasanja svugdje u dragoj mi domovini. Rijetki se odnose profesionalno.
A sad na jelo!
Kako je stigla jesen, u trgovinama su se pojavile tikve i bundeve (zovite ih kako tko zeli) svih boja, velicina i oblika. Prosle sam godine, nekako u ovo vrijeme, objavila recept za Hokkaido juhu s kokosovim mlijekom, nazvanu po Hokkaido tikvici. Juha je odlicna a ja sam otada isprobala nebrojene recepte za gustu juhu od tikvi narancastog mesa. Nisam niti jedan, pa niti vlastiti, prenijela na blog, iz jednog razloga: Nisam niti jednim bila zadovoljna! Juhe su bile u redu, pripremale su se na manje-vise slican nacin. Ali niti jedna nije bila takva da kazem WOW, ovo je odlicno! Ovu juhu morate probati!
Zato sad imam molbu za moje vjerne citateljice:
Posaljite mi svoj najdrazi recept za juhu od tikve (narancaste) ! Uvjet je da ovo jelo vole i vasa djeca (molim navesti dob). Ja cu juhice isprobati, i meni najbolji recept, tj. onaj koji je najvise po mom ukusu, objaviti.
Takodjer, ako imate jos neki odlican recept za jela s bucama, tikvama i bundevama koja pripremate svojoj djeci...podijelite ga samnom.
Zahvaljujem unaprijed i obecajem da cu uskoro objaviti novi post.
Pozdravljam vas!
14.10.2008. u 19:06 sati |
9 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
listopad, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
