Pasteis de nata - kosarice s kremom
U originalu nazvan: Pastel de Belem tj. Betlehemski kolacic. Ime je dobio po kvartu Betlehem tj. Belem u glavnom gradu Portugala, u kojem se ranije masovno proizvodio.
Pasteis de nata (u prijevodu - kolacici s kremom) sam prvi put kusala prije nekoliko godina za doruckom u jednom Lisabonskom hotelu. Za dorucak rijetko jedem slatko a niti ovo ne bih kusala da mi prijateljica nije rekla da "moram". Sto se "mora" nije tesko
. Otada sam postala pravi ovisnik o ovim slatkisima. U Becu ga se moze pojesti u dva portugalska lokala a u jednom smo bili tako cesti gosti da sam od vlasnika dobila recept. Vlasnik ga priprema u okrugloj formi za quiche ili tortu a meni su gotovo draze male tortice koje pripremam u formama za muffine. Ovu varijantu vise vole djeca tako da obicno napravim pola mjere u muffin formama a ostatak u niskoj formi za tortu.
"Originalnih" recepata za ovu divotu od deserta je puno, isprobala sam ih nekoliko i tu nize vam dajem pomalo adaptiranu verziju recepta naseg frenda portugalca jer je nekako najvise po mom ukusu. Razlika u receptima je obicno u koristenju tijesta tj. dizano ili obicno te u glavnom sastojku kreme: da li mlijeko ili slatko vrhnje. Prijatelj smatra da je kolac s kremom pretezak a meni s mlijekom nije bas dobro uspio. Tako da sam slijedeci put dio mlijeka zamijenila sa slatkim vrhnjem, oko deci-dva. Postoji jos razlika ali ovo je dakle dosad najbolja verzija koju sam kusala. Slijedeci put cu napisati recept s obicnim tijestom.
dakle, potrebno za 12-15 porcija:
1 paketic lisnatog tijesta
0,5 litre mlijeka ili 0,3 dl mlijeka plus 0,2 slatkog vrhnja
275 g secera
2-3 zlice brasna (ili Maisena tj. skrobi)
prstohvat soli
1 zlica maslaca
1 jaje
5 zutanjaka
1 paketic vanili secera
Cimet za posipanje
po izboru: secer u prahu za posipanje
Priprema
0. pecnicu zagrijati na 225 do 250°C
1. Lisnato tijesto izvaljati, ako je potrebno, te rezati na komade kojima oblazemo udubine u formi za muffine.
Ako ste odlucili raditi iz ovoga kolac, izvaljati tijesto te njime obloziti formu za quiche ili tortu.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
2. vrlo kratko zapeci u pecnici.
3. Pomijesati brasno, secer i sol te pripremiti sa strane. Mlijeko s maslacom staviti u lonac te zagrijati. Kad mlijeko uzavri, dodati mu brasno uz snazno mijesanje. Kratko prokuhati, skinuti s vatre te ostaviti da se malo ohladi.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
4. Jaje i zutanjke te vanili-secer umijesati u mlijeko te dobro promijesati. Cijelu smjesu uliti u formice i peci u pecnici oko 8-10 minuta. Ne treba predugo peci da smjesa ne iscuri. Povrsina tortica treba biti tamna, skoro crna.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
5. posluziti posuto cimetom. Na mojoj slici je posuto i secerom u prahu ali toga u originalu nema.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
U slast !! 
06.05.2008. u 12:19 sati |
25 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
svibanj, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:

ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
