Kolac-torta od oraha/badema i ricotta sira
Posveceno JJA.
Ovaj talijanski kolac je vrlo lagan a obozavaju ga i djeca i odrasli. Jedan od mojih najomiljenijih.
slika s neta bas i nije nesto. kolac u prirodi izgleda puuuuuuuuuuuno bolje.
Potrebno je:
115 g komadica oraha ili badema
150 g mekog maslaca
150 g finog secera
5 jaja (odvojiti zumanjke od bjelanjaka)
fino naribana korica 1 bio-narance
150 g ricotta sira
40 g brasna
Za preljev i posipanje:
4 zlice marmelade od marelica
2 zlice weinbrand (mislim da je to vinjak ili konjak na hrvatskom)
50 g fine crne cokolade, ugrubo naribane ili oljustene na spiralice pomocu lopatice-rezalice za sir.
Postupak:
1. Zagrijati pecnjicu na 190°C. Namazati dno okrugle forme za tortu. Orahe (ja obicno radim s bademima) grubo nasjeckati i kratko poprziti u tavi.
2. Pjenasto pomijesati maslac i 115 g secera. Dodati zutanjke, koricu narance, ricotta sir, brasno i bademe i dobro pomijesati u tijesto.
3. Tvrdo istuci bjelanjke snijeg u velikoj posudi, polako dodati ostatak secera. Najprije s metalnom zlicom umijesati cetvrtinu snijega s Ricotta-tijestom. Kasnije dodati i ostatak snijega, pazljivo i polako.
4. Staviti masu u pripremljenu formu i zagladiti povrsinu. Peci 30 minuta te ostaviti u formi da se ohladi.
5. Kolac istresti na pladanj. Marmeladu pomijesati s 1 zlicom vode i zagrijati. Protisnuti kroz cjedilo i dodati vinjak/konjak. Tom smjesom namazati povrsinu i strane kolaca i posuti naribanom cokoladom.
U slast !
30.05.2007. u 15:26 sati |
4 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
Varaždinski klipič*
Nedavno sam ponovno bacila pogled kod Gastrolovke i ugledala ovaj post o Varazdinskim klipicima. Kopiram post u cijelosti a ove klipice od srca preporucujem jer su i meni ostali u odlicnoj uspomeni.
Varaždinski klipič*
Svaki kraj Hrvatske ima nešto po čemu je prepoznatljiv na gastronomskoj sceni. Ta lokalna jela često prođu nezapaženo i, na žalost, ne koriste se dovoljno u svrhu promocije regije. Međutim, svijetli primjer na kojeg sam naišla a koji daje nadu da i najjednostavnija hrana može postati dio kulturnog nasljeđa koji se koristi za promoviranje gastronomije nekog kraja, svakako jest varaždinski klipič.
U varaždinskom kraju klipiči se pripremaju u gotovo svakom domaćinstvu ali i u mnogim restoranima te ih je, naravno, moguće kupiti u svakoj pekari. I premda se radi o istom proizvodu, svatko klipiče pravi različito, pa imaju drukčiji okus i veličinu. Obično se pripremaju kao pecivo za sve prigode, a nerijetko se pune šunkom, svježim sirom ili domaćim špekom.
Moja priča o klipiču seže desetak godina unatrag kad sam se prvi put susrela s tim finim pecivom i kad mi je sam naziv zvučao pomalo čudno. Međutim, ovo se pecivo ne može nikako drukčije nazivati, jer to nije slanac, a nije ni panin. Isprobala sam ih zaista mnogo i vjerujem da će se mnogi koji su iz te regije složiti da su jedni od najboljih upravo oni koji se pripremaju u hotelu Turist.
Pred nekoliko godina Udruga kuhara Varaždinske županije izdala je promotivni materijal s recepturama nekoliko najprepoznatljivijih jela tog kraja, pa tako i klipiča. Budući da sam istoga pronašla među materijalima koje ljubomorno čuvam, prepisat ću ga i rado podijeliti s vama.
Recept je napisao Damir Crleni, šef kuhinje hotela Turist, pa odgovorno mogu reći da se radi o kvalitetnom (a i duhovitom) receptu i ako se odlučite isprobati ga, ne sumnjam da će ispasti ukusni.
Obratite pažnju na opisni dio recepta :-).
VARAŽDINSKI KLIPIČ
(nije svaki klipič varaždinski klipič)
RECEPT
za 25 komada klipičof
1 kila brašna
6 deci mleka
2 i pol deci ulja
8 deka friškoga kvasa
2 i pol deke soli
2 i pol grama kumina
2 deke cukora
pol jajca
Kak napraviti z gore napisanoga dobre varaždinske klipiče
Kvas se stavi zdigati skupa z malo friškoga mleka, malo brašna i cukora. Brašno prosijemo, dodamo sol, ulje, zdignuti kvas i z mlekom zamesimo mekano testo. Testo se mora jako dobro i dugo mesiti tak da bude rahlo, (kad ga jako natiskavamo i prehitavamo po tabli, dobro je misliti na nekaj kaj nas muči i preganja) a onda ga ostavimo da se diže.
Kad je zdignuto, iz njega napravimo 25 komada koje složimo v hlepčeke i opet ih ostavimo da se zdižeju.
Svaki hlepček se razvalja da bu dugi otprilike 20 centimetri.
Testo se počne zamatati oddole prema gore i usput ga se rasteže na duljinu, tak da klipiči zideju dugi otprilike 25 centimetrov.
Složimo ih na protvan* i opet ostavimo da se kaj? Da se zdižeju.
Premažemo ih sa žumanjkom i posipamo s kuminom.
Peče se na 220, 10 do 12 minuta.
__________
*kl'ipič, klipičof m. dem. od klip; slano pecivo; usp. salšt'angl - T. Lipljin, Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora, Varaždin 2002.
*pr'otvan, pr'otvanof m. posuda za pečenje u pećnici, tepsija - T. Lipljin, Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora, Varaždin 2002.
U slast!
03.05.2007. u 11:25 sati |
7 Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
| < |
svibanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Komentari da/ne?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
ZASTO BLOG KUHARICA ZA DJECU ?
Cesto ne znamo sto kuhati za nase dijete, koje jednostavno ne zeli jesti isto sto i mi. Jer mi cesto volimo kiselo i papreno i cesto bi bilo previse za ocekivati da i jedno malo stvorenje jede jako zacinjena jela.
Sto danas skuhati za vase dijete, bez obzira je li je staro godinu dana, 5 ili 10 godina? Objavljujem recepte jela za koje sam sigurna da ih djeca vole. Mozda ne svako dijete i u svakoj fazi svojeg zivota, ali oni su u svakom slucaju visestruko isprobani. Neke sam recepte dobila od prijateljica a neke od prijatelja koji imaju djecu i ponekad im nesto skuhaju. Ali vecina recepata su moja "izmisljotina", cesto varijacije na jela koja vec odavno poznajemo.
Stvari koje su mi pri kuhanju vazne su:
1. jednostavnost sastojaka (dakle lako ih svi mozemo kupiti)
2. jednostavnost, lakoca pripreme
3. brzina
4. odlican okus (ali ovo je cesto subjektivna stvar)
Jela naravno moraju biti po sastojcima i po postupku pripreme ZDRAVA ili sto zdravija.
Ponekad cu objaviti i pokoji recept za "vecu" djecu, mozda za neko jelo koje sam sama izmislila ili pak prilagodila mojem ukusu (npr. ajvar).
Bilo bi mi drago kada bi ovaj blog funkcionirao u dva smjera. Dakle, rado primam recepte drugih blogera (ili samo citatelja ovog bloga) i rado cu ih objavljivati.
Hvala unaprijed na citanju i dodavanju recepata. Nadam se da cete vi i vasa djeca uzivati u mojima.
Nekoliko rijeci o prehrani djece
Svi, i liječnici i roditelji svjesni su da je prehrana djece vrlo važna u prvoj godini života i da o kvaliteti te prehrane u mnogome ovisi i zdrav rast i napredak djeteta. Međutim, kada dijete malo poraste obično se prehrana stavlja u drugi plan, kao da smatramo da je organizam djeteta dovoljno velik da sam stvara neke važne nutrijente i krpa rupe koje loša prehrana stvara.
Takav potpuno pogrešan dojam imamo i za prehranu odraslih. Recimo, bez grižnje savjesti da u svoj organizam trpamo hranu koja nas uglavnom zadovoljava organoleptički /tj. po okusu, mirisu i izgledu/ , a od svoga organizma očekujemo da nekim magičnim putevima od smeća napravi zlato. BILO BI JAKO LOŠE DA I KOD SVOJE DJECE STVORIMO TAKOVU NAVIKU.
Naša su djeca zapravo u popriličnoj opasnosti, i što to prije shvatimo, prije ćemo moći pomoći i sebi i njima. Amerika ima gorka iskustva. Sve veći broj gojazne djece, sve veći broj bolesne djece, pojava visokog krvnog tlaka. šećera, ateroskleroze, dakle bolesti koje su prije pogađale stariju populaciju, sada pogađaju sve mlađe osobe i javljaju se već kod omladine. Zna se, za ovako tragične pomake može se krivca tražiti u načinu prehrane. Iz ovih loših iskustava treba učiti i naravno zaobići ih. Nemojte čekati nikakav nacionalni program, niti da netko o prehrani vaše djece brine umjesto vas. Krenite sami.
I nemojte reći da o vašoj prehrani u predškolskoj dobi nitko nije brinuo, pa ne treba niti sada.
Još prije tridesetak godina na našem tržištu nije bilo tako mnogo salamice, paštetica, Mc Donaldsa, raznih čipseva, smokija, krokija i sličnih industrijskih prerađevima. Nije bilo niti Coca Cole, tonika, sokova i svih čuda. Jela se prirodnija hrana koja je sadržavala više vitamina i minerala nego što ih sada sadrži, jele su se lešade i variva, žganci i mlijeko, meso jednom ili dva puta tjedno, jeo se crni kruh ili od integralnog brašna. Žitarice i njihove prerađevine, te povrće bili su osnova prehrane. A pila se je voda. Obična, čista voda. Ponekad čaj. I zapravo je naša tadašnja prehrana bila vrlo bliska onoj koju stručnjaci danas preporučuju i takovoj prehrani mi možemo zahvaliti relativno zdravlje naše generacije.
Do godine dana djeteta o njegovoj prehrani vodilli su brigu i pedijatri i roditelji i svagdje se pričalo što i kako jede i što i kako mu dati jesti. Nakon toga perioda sva briga ostaje prepuštena obično majci.
U drugoj godini života obično nema problema sa prehranom. Majka se još dobro sjeća koliko dijete treba voćnih obroka, koliko mliječnih, a dijete je još dovoljno dobro i nema neko svoje mišljenje, glavno mu je da je sito. Upravo je sada prilika da se razvijaju dobre prehrambene navike, dok dijete još nije potpuno svjesno svoje okoline. Iskoristite to i navikavajte dijete na mislije i razne krispije za doručak, na crni kruh, Obavezno ga hranite ribom i povrćem, izbjegavajte salame i paštete. Privikavajte ga i na namirnice čudnog okusa, npr. maslinovo ulje. Sada treba udariti temelje zdravoj prehrani.
Međutim, sa dvije i pola, tri godine godine, ono već stvara svoje mišljenje, ispoljava ga i nastoji ga provesti. Uvijek imajte na umu da dijete možda ima svoje mišljenje i volju, ali nema znanje. Ono ne zna što je za njega dobro, pogotovo ne po pitanju prehrane i zato ne može biti dijete to koje će određivati što će se jesti. Ono gleda svoju okolinu i dobro pamti što jede otac, što gosti, što baka i djed.
Više ga nećete moći prisiliti da jede nešto što ne jedu drugi, osim ako on baš to posebno voli.
Zato, dijete nikada ne treba pitati što bi željelo jesti, njegov jelovnik treba isplanirati unaprijed i toga se pridržavati. Naravno, uvijek su mogući pomaci i odstupanja, ali neka budu uvijek u istom smjeru.Uvijek imajte na umu da je vaša roditeljska dužnost razviti mu naviku kvalitetne i zdrave prehrane, koja će mu biti osnov za zdravlje i sveukupnu sreću. Ova će navika ostati usađena u njega i kada bude bio odrastao čovjek i kada bude imao vlastitu djecu. Ako osjećate da ste na tom području tanki i da vaše navike nisu dobre, hrabro naprijed. Vaše dijete je vrijedno truda da promijenite svoje loše navike. Biti ćete jako ponosni na sebe kada vam to uspije.
Iako, sve riječi ovoga svijeta neće njega uvjeriti da jede crni kruh ako vi jedete bijeli. Idealne navike steklo bi dijete koje živi u okolini koja se idealno hrani. Ako morate griješiti neka vas barem ono ne vidi.
Priredila:
V. Gašparević Ivanek, mr. pharm.
Izvor : www.lijekovi.com
Originalna a prakticna umjetnost od filca, kuhane vune:
ZONDRA Art, lijepe stvari, reportaze, umjetnost, hrana, napravi sam....
